Izjava Željka Komšića, vječitog člana Predsjedništva BiH, koju je dao nakon “radnog doručka” sa Erdoganom, Bećirovićem i Cvijanović, s razlogom je izazvala reakcije dijela javnosti u BiH. “Ko je taj koji treba u ovoj situaciji da razgovara s Dodikom? Prije svega, ne može se razgovarati o odlukama pravosudnih organa, to nije sporno. Može se razgovarati samo o tome da Dodik poništi zakone koje je donijela NSRS, a šta će pravosuđe u konačnici uraditi to je do organa Suda i Tužilaštva BiH, svakako nije do političara”, poručio je Komšić. Dakle, uprkos svim nastojanjima Komšićevih aparatčika da sakriju kako je Komšić jasno rekao da se sa Dodikom može razgovarati, praveći neku lažnu ogradu samo u dijelu pitanja o čemu se može razgovarati, jasno je da je Komšić već prihvatio mogućnost razgovora! Jednako je jasno da je tu mogućnost prihvatio po želi Erdogana, što govori sve o Erdoganovom “prijateljstvu” prema BiH! To “prijateljstvo” je očigledno strogo limitirano potrebama Srbije, ali to ostavimo za neku drugu analizu.
Bijedna je situacija u kojoj Komšić pristaje na razgovor sa rušiteljem ustavnog poretka, ali najgore u svemu je što će rezultati ove političke bijede biti isporučeni Komšićevoj stranci, u kojoj se nalaze neki od najkvalitetnijih političkih kadrova naše političke scene. Očigledno je Komšić, po ko zna koji put, svoje osobne interese pretpostavio interesima stranke, što će DF nesumnjivo koštati na predstojećim izborima. Gledajući realno, za punih 18 godina u Predsjedništvu Željko Komšić nije učinio ništa za građansku BiH, izuzev što je svojim prisustvom onemogućio da stvari budu gore nego što danas jesu, a danas su vrlo blizu najgorem. Nije Komšić podržavao građansku politiku, izuzev onoliko koliko je njemu trebalo, a u kadrovskom pogledu podržavao je nesposobne koji svojom nesposobnošću podrivaju institucije i štete državi! Svoj glavni zadatak, očigledno, Komšić je našao u dodvoravanju Erdoganu, koji je nesumnjivo veliki državnik, ali u njegovom vidokrugu i interesu nema BiH kao države, nego su njegov interes isključivo Bošnjaci kao vjerska skupina, sa kojom u krajnjem može i nešto malo trgovati u smislu monete za potkusurivanje. Komšić se tu pojavljuje kao dodvornik koji podržava “razgovaranje o povlačenju zakona” koje je već poništio Ustavni sud BiH! On, dakle, ne govori o razgovorima o poštivanju institucija, nego o “povlačenju zakona”, podržavajući Erdoganov pristup razgovora etničkih skupina i njihovog suvereniteta bez suvereniteta države!
Željko Komšić je potrošen političar i to jeftino potrošen, što bi bilo dobro da shvate u DF! Gospodin Potrošenko će biti , a to je već i sada, kamen oko vrata stranci koju predvodi. BiH treba Tursku kao saveznika i prijatelja, ali ne na način Erdoganovog podržavanja etničkog suvereniteta unutar BiH. Ovakvo političko struktuiranje vjerovatno Erdooganu ide u prilog ostvarenju njegove politike na Balkanu, gdje mu je Srbija strateški partner, a ne BiH, ali sasvim sigurno je u suprotnosti sa državotvornošću BiH. Gospodinu Potrošenku to, očigledno, nije bitno, važan je samo osobni interes i ostajanje u milosti velikog vladara. Uostalom, Komšić Potrošenko je to pokazao i u proteklih 16 godina “sjedenja” (termin koji političari u BiH najviše vole, valjda zato i jer jedino što znaju jeste – sjediti) u Predsjedništvu kada za sve godine nije ni pokušao otići u Zapadnu Hercegovinu i zainteresirati se za stvarne interese tamošnjih građana, prepuštajući ih na milost i nemilost Čoviću. Ne samo da nije ni pokušao razgovarati sa Hrvatima izvan Sarajeva, nego je demonstrirao brutalnu ignoranciju i svojevrsnu superiornost nad njima.
Otvarajući mogućnost razgovora sa Dodikom, istu tu diktatorsku superiornost demonstrira i prema građanima koji su glasali za njega. Stoga nema sumnje da će loš rezultat DF na predstojećim izborima biti rezultat njegove politike dodvorništva i nerada. Da li će sama stranka, odnosno njeni istaknuti članovi, to dopustiti, ostaje da se vidi u narednih nekoliko mjeseci. Kasnije će biti kasno!
Analitički tim
Ekran.ba