Fascinantno je kako FGR uvijek sve krivo shvataju!

Ovih dana je reaktualizirana neinteligentna interpretacija Saše Lošića o njegovom susretu sa Markom Breceljom. Lošić je ispričao kako je želio u neposrednom razgovoru Brecelju reći kako je njegov rad u Buldožeru imao strašan uticaj na njega. Na taj pokušaj Brecelj mu je odgovorio: “Marš u PM”! I od svega toga, jedna od perjanica sarajevskog FGR kluba je shvatila da je Brecelj ravnodušan prema djelima Buldožera, a ne da je revoltiran papanlukom koji je Lošić promovirao svojim turbo-popom! Fascinantno je to kako FGR uvijek sve pogrešno shvate!

Da Lošić, kao i svaki FGR, nije zaljubljen u samog sebe i svoje šiškice, vjerovatno bi se zapitao zašto mu je Brecelj rekao ono što je rekao. Međutim, da je on to mogao, ne bi bio FGR, a sasvim sigurno ne bi ni svoje bijedne turbo-pop uratke smatrao muzikom! Ovako, on je zaključio da ga je Brecelj poslao na neko mjesto zbog svog omalovažavanja Buldožera, koje do svoje smrti nije iskazao niti u jednoj izjavi, stavu ili gestu! Naprotiv, Brecelj je prva tri albuma Buldožera, a posebno prvi, Pljuni istini u oči, smatrao istinskim kreativnim iskorakom i svojim dobrim početkom. Buldožer je napustio ne radi toga jer je muziku banda smatrao lošom ili lišenom kreativnosti, nego zbog različitog shvatanja u kreiranju daljeg umjetničkog izraza! Sam je govorio o tome, a i pokazao svojim daljim radom nakon Buldožera! Naravno, popularni FGR to nije mogao shvatiti, a da je mogao ne bi bio FGR!

Ko god je slušao Pljuni istini u oči i Zabranjeno plakatirati, dva albuma Buldožera na kojima je Brecelj dao puni doprinos, nema dileme da onaj ko je stvarao takvu muziku nije ni mogao jednom turbo-pop sviraču reći ništa drugo do ono što je rekao Brecelj! Brecelj je napustio Buldožer zato jer Bele i ekipa nisu bili spremni ići putem daljeg razvoja kreativnog radikalizma koji je on zagovarao, nije teško zamisliti šta takav umjetnik, beskompromisan i prema sebi, može misliti o bijednoj netalentiranosti i neinteligenciji iskazanoj u “stihovima”:

Otkad si otisla sav sam u suzama
opet boli stara rana
otkad si otisla sav sam u suzama
ti si svijetlo moga dana

Nisu valjda dukati
i njegovi pokloni
nekad, nekad davno
tebe meni oteli

Ako je Lošić i slušao rani Buldožer, onda je njegov turbo-opus još jedan dokaz da i kada slušaju prave stvari, FGR ih pogrešno čuju! Jednako kao što kad čitaju – krivo čitaju! Zato je anegdota sa Breceljom i Lošićem prava slika onih koji su od Sarajeva napravili kasabu i mjesto sa kojeg je protjerana kreativnost, znanje i sposobnost razumijevanja drugog! Naravno, za to što su učinili dobili su aplauze, u ovom slučaju vječitih šiparica koje i u šezdesetim nisu uspjele odmaći od Lošićevog turbo-diletantizma, ali im to ne daje pravo da interpretiraju ono što nisu u stanju shvatiti, a što misle da su dosegli – umjetničku kreativnost! Činjenicu da je uvijek lakše prihvatiti bedastoću kao duhovitost, nego misliti i razumjeti suštinu, potvrđuju oni koji su podržali Lošićevo glupavo interpretiranje događaja u kojem mu je Brecelj, kao niko, rekao šta misli ne o njemu, nego o njegovom turbo nedjelu! FGR, očigledno, to nisu u stanju shvatiti!