Nakon odluke o postavljanju Admira Pripoljca za urednika dnevnika na FTV, digla se cijela bulumenta lažnih kritičara javnog mnijenja da osudi ovaj potez! Ništa ne bi bilo čudno, jer Pripoljac je daleko od toga da bi mogao biti ozbiljan urednik dnevnika na javnoj televiziji i očigledno se radi o političkoj trgovini, da je prije toga bilo sve u redu. Današnji grlati kritičari postavljanja Prijepoljca ni riječi nisu izustili o tome da je i njegova smijenjena prethodnica Demić na jednak način postavljena na mjesto sa kojeg je sada smijenjena, što samo govori o političkoj i u svakom slučaju profesionalno neodrživoj pozadini kritike. FTV već decenijama nije ništa drugo nego instrument političkih stranaka i sredstvo kojim je onemogućava razvoj slobode govora u BiH. Sada, odjednom, ustaju zaštitnici profesionalizma i prozivaju, doduše s punim pravom, lažne zaštitnike slobode govora koji niti jednom riječju nisu kritički komentirali očiglednu političku silu kojom je Pripoljac postavljen.
U cijeloj priči je samo jedno tačno: ne zna se ko je tu gori od koga – lažni kritičari ili lažni zaštitnici slobode govora. Najbolji primjer je opskurno udruženje BH novinari, koje nije propuštalo priliku da podržava režimske novinare i, istovremeno, nije nikada propustilo da stane na stranu zagovornika govora mržnje, ukoliko se radilo o osobama sa “političkim zaleđem”. Danas imamo to da oni koji nisu kritikovali FTV u proteklih deset godina, nalaze razloge da se bune i prigovaraju svojim dojučerašnjim partnerima u šutnji na kontrolu medija i slobode govora, zašto se i oni ne bune. Vrlo glupo! Oni se ne bune protiv neslobode govora zato jer decenijama ugodno i dobro žive od te neslobode i podrške ukidanjima slobodnih medija. Uostalom, pročitajte naš tekst “Kome smetaju portali bez impressuma?!”
Ekran Portal sa stavom