Ovako se ruši znanstvena misao u BiH: fake konferencije kao način sticanja akademskih i znanstvenih zvanja!

Nakon što je obznanjen drastičan pad visokog obrazovanja u BiH u odnosu ne samo na evropsko, nego i visoko obrazovanje u okruženju, mnogi su bili iznenađeni činjenicama predočenim na listi Webometricsa. Ta iznenađenost i neupućenost, ali i specifičnost ove društeve oblasti, učinile su se našim univerzitetima kao mogućnost da potpuni debakl predstave kao uspjeh, što je samo pokazalo moralnu nakaznost i spremnost na prevaru onih od kojih se prevara i laži o bilo čemu najmanje očekuju. Međutim, ovakvo stanje nije se desilo u kratkom vremenu. Portal Ekran.ba je godinama pratio probleme naših univerziteta i uopće oblasti visokog obrazovanja i upozoravao da će se desiti upravo ono što se sada predočava.

Ukidanje akademskih i znanstvenih kriterija, osnova je propasti naših univerziteta. To ukidanje se dešavalo postupno i često pred očima javnosti, koja nije reagirala, čime je abolirala proces uništavanja visokog obrazovanja. Na univerzitetima, ali i obrazovnoj politici, dešavale su se prave prevare i dovođenja u zabludu, koja su u konačnici rezultiurala lažnim vrijednostima i rušenjem sistema na kojem visoko obrazovanje počiva. Osnova tog sistema su akademska autonomija i sloboda, znanstveno-istraživački rad i do beskraja težnja za kontinuiranim razvojem mišljenja i istraživačke infrastrukture. U svim ovim aspektima BH visoko obrazovanje je devastirano i ne vide se čak ni pokušaji da se stanje promijeni. Sve je počelo sa floskulom da je akademska autonomija zapravo autonomija upravljačke strukture, čime su univerziteti svedeni na birokratske organizacije u kojima pojedinci koji ih vode i kriste za osobnu dobit, bivaju oslobođeni svake odgovornosti. Nakon toga su uvedene pojave koje ne postoje nigdje u svijetu, a danas skrećemo pažnju na jednu od njih.

Radi se o pojavi fake publikacija i konferencija, na kojima sudjeluju lažni znanstvenici, odnosno pojedinci koji nisu u stanju doći do znanstvenih referenci i steći zvanja u akademskom prostoru i, najčešće, na univerzitetima na kojim rade. U posljednjih par godina ova pojava je veoma prisutna u BiH i odnosi se uglavnom na reference “znanstvenika” na privatnim univerzitetima, koje su sticane na “konferencijama” i “znanstvenim skupovima” organiziranim online i sa samo jednom namjerom – da se sudjelovanje naplati od onih kojima je ono potrebno kao znanstvena referenca. Uz sudjelovanje najčešće ide i objavljivanje u online publikacijama, koje je uvjetovano kotizacijama, i to sve na legalan način!

Istraživanje portala Ekran.ba pokazalo je da je ova pojava, barem kada je BiH u pitanju, najviše vezana za Turske univerzitete i Tursku kao zemlju iz koje dolaze organizatori ovakvih skupova, ali je ovaj način fingiranja znanstvenog rada raširen i preko ruskih univerziteta i organizacija, prije sankcija koje su usmjerene prema Rusiji. Sve je legalno i naizgled nedovodivo u pitanje, ali je u stvari sve prevara! Niti se tu radi o znanstvenim konferencijama i publikacijama, niti se poštuje čak i minimum “tehničkih uvjeta” za znanstveni legitimitet.

Radi se o loše rangiranim ili univerzitetima koji uopće nisu rangirani i koji postoje samo radi sticanja materijalne dobiti, kao i o strukovnim udruženjima koja nemaju nikakav akademski rejting, ali se pojavljuju kao organizatori. Ti turski univerziteti i organizacije su nepoznati čak i u Turskoj, ali imaju formalni legitimitet da organiziraju skupove i predstavljaju iste kao validne. Tako, primjera radi, univerzitet koji nema studiji fizike, bez problema na skup uvrsti temu koja se, na bilo koji način u naslovu tiče ove znanosti, što kasnije tom sudioniku daje lažni legitimitet da svoje sudjelovanje predstavlja kao znanstveni uspjeh i čak objavi rad u publikaciji sa takvog skupa. Pritom se, naravno, sakriva da je to bila jedina tema iz te oblasti, da taj skup nije imao niti jednog znanstvenika koji bi valorizirao tu temu, kao i da sam skup, kao i publikacija, nema nikakve veze sa fizikom! Navodimo jedan od primjera do kojih je portal Ekran.ba u svom istraživačkom  radu došao i koji se ne tiče BH univerziteta. Takvih primjera ima dovoljno da bi se konačno neko trebao pozabaviti time. Taj neko su uprave univerziteta, ali upravo te uprave podržavaju ovakav tip “znanstvenosti”!

Metodologija ove organizacije fake znanstvenih događaja i publikacija je, ukratko, sljedeća: skup se organizira pod nekim najopćenitijim naslovom, koji se obično tiče ili asocira na društvena dešavanja i fenomene. Potom se pod ovaj naslov trpa sve, od prodaje deterdženta za veš, do atomske fizike. Postoje primjeri onih koji su, predstavljajući se znanstvenicima, sudjelovali samo na ovakvim konferencijama i skupovima koji su u BiH organizirani bez akademske relevancije, a na temelju toga se žele ili su promaknuti u visoka akademska zvanja. O tome niko ne vodi računa i sve je prepušteno slučajnosti i komisijama za izbor u zvanja. Postoji primjer u kojem je komisija koja je odbila ovakav izbor stavljena pod neviđeni pritisak od strane upravo onih koji su morali i trebali suzbijati ovu pojavu, koja nesumnjivo razara supstancu univerziteta.

Tako se, na primjer, u zborniku koji se tiče isključivo edukacije, pojavi tema, primjera radi, o kvantnoj fizici i objavi se tekst koji nema nikakvu relevanciju, ali u naslovu ima temu koja se podvlači pod kvantnu fiziku. Budući da su skupovi online organizirani, nakon što protekne vrijeme njihovog fiktivnog organiziranja, nemoguće je naći bilo kakvu informaciju o njima. U pojedinim slučajevima se kao dokaz da je uopće neko sudjelovao na online događaju, navodi vrijeme uključenja na E-platformu na kojoj je skup “održavan”, u stvarnosti nemoguće je utvrditi da li je uopće bilo sudjelovanja. Čak i ako je stvarno bilo sudjelovanja, ono nije imalo nikakve važnosti i bilo je puka formalnost, jer skupu nisu prisustvovali oni koji bi sudjelovali u znanstvenoj raspravi, radi čega se znanstveni skupovi i organiziraju. Bilo je dovoljno samo prijaviti se u određeno vrijeme na platformu! Kada je publikacija u pitanju nije bilo onih koji su na relevantan način mogli ocijeniti tekst koji je objavljen. Na taj način se želi stvoriti privid “znanstvenih referenci”, a u stvarnosti se radi o dokazima znanstvene impotentnosti. Međutim, na BH univerzitetima se upravo to podržava od pojedinih uprava i rektora. I tako, sve je legalno, ali ništa od toga nije validno! To je put na kojem su BH univerziteti došli na pozicije koje niko ne smatra ozbiljnim znanstvenim rangom.

Da sve bude kompliciranije, vrlo često ovakve konferencije nemaju čak ni istaknut naziv organizatora, nego se sve svodi na imena iz organizacionih odbora, koja su istaknuto vezana za određene univerzitete. Kada odete na stranicu tih univerziteta, o tim konferencijama nema ni riječi, tako da ostaje nejasno da li su one organizirane pod okriljem univerziteta, ili neke strukovne organizacije, ili se naprosto radi o organizaciji pojedinaca. U krajnjoj instanci, sa sigurnošću ne možete znati ni da li su konferencije i skupovi uopće održani, jer na internetu nema informacija o njima, nema fotografija sa skupa, nakon izvjesnog vremena samo se pojavi publikacija, čija je znanstvena validnost blago rečeno sumnjiva. Tek po izdavačima publikacija može se nešto saznati o tome ko bi iza svega mogao stajati, ali je i to nepouzdano, jer nije moguće doći do relevantne informacija koje bi govorile o sistemu kvaliteta kod izdavanja. Ipak, ono što je moguće utvrditi, jeste da u izdavačkim savjetima i redakcijama ovakvih publikacija nema znanstvenika iz svih oblasti koje su zastupljene u publikaciji, pa je odatle lako zaključiti da takva publikacija nema validnost. U konačnici, mišljenja kompetentnih osoba u potpunosti detektiraju prevaru.

I tu dolazimo do glavnog zapleta. Da bi se dobili akademski izbori sa ovakvim fake referencama, potrebno je samo naći tri člana komisije kojima ništa neće biti sumnjivo i koji neće analizirati validnost materijala koji kandidati prilažu na konkursu za izbor. Na privatnim univerzitetima to nije nikakav problem, ali na javnim, posebno na UNSA, to predstavlja veliku poteškoću za one koji su mislili da fingiranjem mogu dobiti znanstvene reference. Prema informacijama portala Ekran.ba na UNSA je već u nekoliko prilika bila valorizirana kao nerelevantna konkursna prijava za izbor u više zvanje, koja se zasnivala na sumnjivim referencama. Nastojanje da se akademski škart i fake reference priznaju kao validne na UNSA, zahvaljujući još uvijek postojećim kriterijima validnog izbvora, slabo prolazi, ali nije bez podrške nadležnih, za razliku od privatnih univerziteta gdje su opisane “reference” potpuno legitiman osnov za izbor u zvanja. Zato se ne treba čuditi kojekakvim profesorima privatnih univerziteta koji se pojavljuju u javnosti govoreći isključivo populističkim vokabularom. Nema sumnje da je ovo pouzdan način ukidanja znanosti na BH univerzitetima i obezglavljivanja BH društva u cjelosti. To je i osnov pada kvaliteta na našim univerzitetima i nesumnjivo daljeg strmoglavljenja visokog obrazovanja.

Kako sve izgleda u stvarnosti, pokušat ćemo pokazati u istraživanju koje smo poduzeli na jednom slučajnom uzorku. Čini nam se da ovaj primjer govori sve! U Parizu je u periodu od 25. do 28. oktobra protekle godine, bila organizirana konferencija pod naslovom Big Things are Coming. Već na prvi pogled je jasno da naslov konferencije ne govori ništa i da nema veze sa bilo kojom određenom znanošću, ali, istovremeno, može da ima veze i sa svim i svačim! U organizaciji konferencije pojavljuju se uglavnom uposlenici i profesori turskih univerziteta, ali je simptomatično da nema nikoga iz Pariza! Konferencija u Parizu na kojoj u organizaciji nema nikoga sa brojnih pariških univerziteta! Nema potrebe ni da bude, budući da je konferencija održavana online, ali nigdje nije rečeno na kojoj platformi, niti je postojala mogućnost da se neko zainteresiran za ovu konferenciju prijavi i prati njen tok. Budući da je online i da iza nje ne stoji niti jedan univerzitet glavnog grada Francuske, po čemu je ova konferencija održana u Parizu?! Čini se očiglednim da je Pariz ovdje upotrijebljen samo da bi se dalo važnosti i legitimitetu znanstveno potpuno nelegitimnog skupa. Međutim, zato je u najavi istaknuto da će publikacija sa konferencije biti objavljena već 30. 11., što je neobično, upućeni kažu nevjerovatno brzo za ovakvu vrstu publikacija.

Da stvar bude gora, na Usak univerzitetu u Turskoj, sa kojeg dolazi predsjedavajuća ove konferencije, nema niti riječi o ovom skupu, a sama predsjedavajuća je na Univerzitetu zaposlena u – laboratoriji! Na ozbiljnim konferencijama profesorima ne predsjedava laborant, makar on bio i doktor znanosti, ali na ovoj konferenciji je baš to slučaj. U organizacijskom odboru nema koga nema, od profesora iz oblasti edukacije, do ekonomista, što također govori da konferencija nije znanstveno profilirana, a simptomatično je da je jedan član ovog odbora ujedno i jedini sudionik konferencije iz oblasti u kojoj predstavlja svoje “kompetencije”! Ko je i da li je uopće neko bio u Parizu u to vrijeme, nije nam poznato, ali smo utrvrdili da o ovom “znanstvenom događaju” na internetu ne možete saznati ništa! Ne možete saznati čak ni to gdje je održan, uključujući i informaciju o eventualnom održavanju na nekoj E-platformi! Dakle, nakon što je navodno održana, konferencija je jednostavno iščezla i ne postoji niti jedna informacija o njoj koja je dostupna putem interneta! Šta reći?

Naravno, sudionici su morali platiti svoje sudjelovanje, kao i objavljivanje u publikaciji koja izlazi u najavljenom vremenu. Neki koji su organizirali ovaj virtualni događaj će naplatiti svoju organizaciju, a neki su platili da bi sudjelovali u tome i da bi mogli na svojim univerzitetima predstaviti svoje sudjelovanjen kao “znanstveni rad”. Teško je vjerovati da se u svemu ovome o znanosti radilo čak i u najdaljim tragovima dešavanja, ma kakvo ono bilo.

Mnoštvo je ovakvih konferencija, baš kao i akademija i univerziteta koji ih organiziraju. Ovdje navodimo nešto što se čini primjerom fake znanstvenog događanja, a na nadležnim je, prije svih univerzitetima i ministarstvima znanosti, da utvrde preciznije koliko je ova pojava uzela maha u BiH. Činjenica da nadležna ministarstva ne podržavaju znanstvene događaje i akademski život u BiH, samo ide na ruku onima koji se koriste podvalama u procedurama sticanja akadmskih zvanja. Zato ne treba čuditi odron BH visokog obrazovanja na međunarodnim rang-listama.

Istraživački tim

Ekran.ba