Anthrax, Ricky Martin, Lenny Kravitz, Kraftwerk, Moby, Nick Cave, JUdas Priest, Jehtro Tull, Deep Purple …samo su neki od svjetskih bandova koji će ovog ljeta svirati u Beogradu. U Zagrebu i Hrvatskoj će nastupati isti ovi izvođači, plus mnogi koji tokom cijele godine dolaze u zagrebačke klubove. Kada je o Zagrebu riječ, mora se reći da je duga lista jazz muzičara iz svjetske elite koji će nastupati do kraja godine u glavnom gradu Hrvatske. U Sarajevu je bio Jose Carreras, a niko od navedenih na beogradskoj listi neće ni svratiti u glavni grad BiH. Merlin, Čolić i Prijović su vrh muzičkog interesovanja u Sarajevu.
Grad u koje glavnu riječ o kulturi vode likovi koji su obrazovani u rasponu dvokoraka, ne zaslužuje više. Sarajevo je, nakon okončanja ratnih razaranja, iz godine u godinu postajalo ono što je danas – kulturna rupa Evrope. Ovdje više niko ne dolazi, čak i na anonimnim anketama velikih bandova poput The Rolling Stones, BiH nije navedena u popisu zemalja iz kojih se počekuje da dolaze interesenti za muziku navedenih.
Najgore od svega je to što se niko i ne pita o katastrofalnoj, antikulturnoj situaciji u kojoj je Sarajevo danas. To je sasvim sigurno znak da će stanje biti još gore, ali i znak da BiH neće opstati kao kulturni identitet, što u krajnjoj instanci znači i kao država. Koliko god to nekome u maglama neznanja izgledalo nemogućim, takav kraj je bliže nego optimisti mogu i zamisliti. Uostalom, sjetite se šta je sve bilo “nemoguće”, a danas je stvarnost. Nestanak države koja je ukinula kulturu, obrazovanje i znanje nije predviđanje, nego nužnost i historijska abeceda koja se može iščitati i iz općih pregleda historije.
Najgore od svega je to što se niko i ne pita o katastrofalnoj, antikulturnoj situaciji u kojoj je Sarajevo danas. To je sasvim sigurno znak da će stanje biti još gore, ali i znak da BiH neće opstati kao kulturni identitet, što u krajnjoj instanci znači i kao država. Koliko god to nekome u maglama neznanja izgledalo nemogućim, takav kraj je bliže nego optimisti mogu i zamisliti. Uostalom, sjetite se šta je sve bilo “nemoguće”, a danas je stvarnost. Nestanak države koja je ukinula kulturu, obrazovanje i znanje nije predviđanje, nego nužnost i historijska abeceda koja se može iščitati i iz općih pregleda historije.
Ekran Portal sa stavom