Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Više poznavalaca prilika na Univerzitetu u Sarajevu mišljenja je da je protekli (nelegalni) Rektorat ove institucije u mnogome kriminalizirao rad Univerziteta. Prema ovim mišljenjima, uspostavljeni su takvi odnosi koji su rušili instituciju i istovremeno dopuštali nezapamćene manipulacije, pa i kršenja zakonske regulative. Rezultat toga je da Muharem Avdispahić, nelegalni rektor UNSA, ostaje u historiji ove institucije zabilježen ne samo kao jedini nelegalni rektor, nego i kao prva osoba koja nije dobila reizbor na nelegalno stečeni mandat. Nije li to jedan od dokaza tačnosti kritičkih primjedbi i analiza koje je Ekran iznosio?
Ipak, razmjere nezakonitosti koje je nelegalno rukovodstvo Univerziteta ugradilo u način djelovanja ove institucije, počeli smo uviđati tek prije dvadesetak dana, kada smo dobili materijale koje još uvijek analiziramo. U tim materijalima, između ostalog, nedvosmisleno se pokazuje da je na Univerzitetu formiran klan povlaštenih profesora, koji su uživali praktično neograničena prava. Nevjerovatno je da su u jednoj javnoj instituciji pojedinci praktično mogli raditi šta hoće. Pritom su nanošene ogromne štete pojedincima, koji su otvoreno onemogućavani u ostvarivanju njihovih prava.
Primjer koji ovdje iznosimo, samo je jedan u nizu koji se može navesti i za koji postoji i dokumentacija koja svjedoči o manipuliranju zakonskim odredbama i “trgovini uticajem“. Radi se o odavno poznatom načinu ostajanja na poziciji profesora do poznih godina. Dovoljno je samo nemogućiti sve mlađe protivkandidate i cijela stvar je završena. Sa zakonskim pokrićem moguće je ostati doživotni profesor Univerziteta. U konkretnom slučaju, ovom manipulacijom, na neviđeno skandalozan način, poslužio se jedan redovni profesor Filozofskog fakulteta, koji je onemogućavao doktorante da doktoriraju, kako ne bi postojao niko ko bi se mogao prijaviti na konkurs za izbor u zvanje docenta na predmetu koji on predaje. Prema zakonskoj regulativi, profesor kojeg nema ko naslijediti na predmetu ostaje na mjestu na kojem jeste i nastavlja sa “profesorovanjem“ dok se neko ko ispunjava uslove za izbor ne prijavi na konkurs koji mora biti raspisivan svake godine. Drugim riječima, on biva nagrađen zato jer je zaustavio mlađe kolegice i kolege da doktoriraju i steknu uslove da postanu docenti, odnosno da se jave na raspisani konkurs.
U slučaju Sulejmana Boste, profesora na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nama izgleda da se radi upravo o tome! Nakon što je sa jednom mlađom kolegicom napravio dogovor da bude njen mentor prilikom izrade doktorske disertacije i nakon što je u legalnoj proceduri imenovan za mentora, ovaj profesor prekida skoro svaku komunikaciju sa mlađom kolegicom. Njegova doktorantica (ime i prezime poznato portalu Ekran), nakon što je proteklo više od dvije godne Bostinog očiglednog izbjegavanja susreta i njenih bezuspješnih pokušaja da komunicira sa svojim mentorom, ostajući bez mogućnosti razgovora i pomoći mentora, odlučuje se da traži promjenu mentora, kako bi zaštitila svoje pravo da uopće doktorira. U međuvremenu je vrijedno radila i napravila skoro kompletan tekst doktorske disertacije bez ikakve konsultacije sa onim ko je bio dužan da je usmjerava i korigira.
Tada na svjetlo dana izlazi spremnost Sulejmana Boste da, prema našem mišljenju, po svaku cijenu otkloni i najmanju mogućnost da dobije konkurenciju prilikom obnavljanja “profesorskog mandata“. Ovaj je profesor, prema infromacijama koje smo dobili, ispunjavao sve uslove za penziju. Jedino što mu je kvarilo njegov plan da ostane na Fakultetu i zadrži status vječitog profesora UNSA, bila je mogućnost da mu se na obavezni konkurs za izbor novog profesora javi neko mlađi. Takav mlađi, u tom trenutku kao i danas, nije postojao! Problem je bio što je Bostina doktorantica već iskazivala određene sklonosti i kvalitete koje su najavljivale mogućnost prijave na “Bostin konkurs“. Zato ovaj profesor “presavija papir“ i piše kako dotična doktorantica nema ni elementarna znanja iz filozofije, te da on odustaje (!!!!) od mentorstva nad njenim radom! Nakon više od dvije godine izbjegavanja razgovora sa kandidatkinjom, mentor odustaje od mentorstva?! Nečuven skandal!
Ekran je došao u posjed kopije indeksa doktorantice koju je Bosto na ovaj način skandalozno zaustavio u sticanju doktorata, iz koje se vidi da je kod istog tog i takvog Sulemana Boste, kao i kod drugih profesora, ova osoba na postdiplomskom studiju dobila najviše ocjene! Dakle, ne samo da su joj Bostini kolegice i kolege dali najviše ocjene za njeno znanje, nego joj je isto to priznao i Sulejman Bosto, koji tada nije znao da će mu ova nadarena postdiplomantkinja i magistrica postati konkurencija. Onda kada je to shvatio da može biti, odjednom ni upisana desetka u indeksu nije značila ništa i mlađa kolegica je postala “diletantkinja“. U normalnim zemljama ovako nešto se kvalifikuje kao krivično djelo. Kod nas se Sulejman Bosto i slični likovi nagrađuju produžavanjem radnog odnosa!
A da je sve to tačno, dokazuje i činjenica da je ova doktrantkinja, nakon što je od strane Sulejmana Boste i klike bukvalno otjerana sa Filozofskog fakulteta, doktorirala na prestižnijem Sveučilištu u Zagrebu. Tamo nije bila ni diletantkinja, niti je imala bilo kakvih problema da bude promovirana u doktora nauka! Očigledno, tamo nije bilo nekog Sulejmana Boste da odlučuje o tome!
Da skandal bude veći, Sulejman Bosto je u kontinuitetu poznat po napadanju mlađih kolega i otvorenom neprijateljstvu prema njima. To samo potkrepljuje mišljenja o njegovom planiranom djelovanju na sprečavanju stasavanja onih koji mogu narušiti njegovu “vječnu profesuru“. Kuloarske priče koje širi, a koje su prema našim saznanjima sve samo ne istinite, svojevremeno su kulminirale otvorenim vrijeđanjem jednog asistenta na Filozofskom fakultetu, koje je završilo i službenim informacijama upućenim u Dekanat Fakulteta. Naravno, sve je ubrzo zataškano, a skandalozni profesor je nastavio sa pletenjem mreže u sprečavanju mlađih ljudi da napreduju u akademskim zvanjima.
Zbog istog razloga, prema informacijama koje imamo, Sulejman Bosto je uz Ugu Vlaisavljevića i Jasminku Babić-Avdispahić, dvojac poznat po univerzitetskim skandalima, zaustavio čitavu klasu doktoranata da doktoriraju. Cilj je bio jasan: zaustaviti mlađe da postanu konkurencija ostarjelim i neproduktivnim profesorima. Zabrinjavajuće je da taj predmet još uvijek nije dobio epilog na sudu, mada je potpuno jasno da se radi o zloupotrebi položaja. Ali sudstvo je već poznata bh priča o korupciji, nepotizmu i politikantstvu.
Istražujući slučaj sprečavanja doktoriranja mogućih konkurenata Sulejmanu Bosti, došli smo i do informacija koje govore kako je ovaj profesor cijeli svoj radni vijek proveo prevodeći literaturu koju u normalnim zemljama prevode profesionalni prevodioci, koji su daleko od profesorskih zvanja. Tako je Sulejman Bosto cijeli radni vijek profesora proveo prevodeči, praktično bez ijedne knjige obavezne za profesorsko zvanje, a doktorska disertacija koju je objavio kao knjigu, prema nekim mišljenjima, sadrži elementarnu grešku u samom naslovu!?
Ne treba posebno naglašavati da je Sulejman Bosto u svojim, prema nekima kriminalnim, a svakako sumnjivim radnjama imao podršku propalog i kriminaliziranog Rektorata UNSA, a posebno Uge Vlaisavljevića i Jasminke Babić-Avdispahić, koji su Bosti davali ličnu podršku. Sada se stvarno može dobiti kompletna slika stanja na UNSA, a posebno Filozofskom fakultetu. Jedni, poput marljive doktorantice Sulejmana Boste, ne mogu doktorirati na ovoj instituciji, jer im sumnjivi, po svemu sudeći svemu skloni profesori to ne dozvoljavaju i sprečavaju ih u tome. Drugi, poput Sanje Vlaisavljević, uprkos elementarnom neznanju i višegodišnjem potvrđivanju odsustva intelektualnih kvaliteta, to uspijevaju ekspresno! Šta se krije iza toga?
Krije se, prema našim informacijama, klasa kvazielitnih profesora povezanih sa nacionalističkim političkim krugovima, koji svoje reference, koje nisu mogli steči u naučnim oblastima, stiču u neformalnim centrima moći. Na primjer, Sulejman Bosto je poznat kao pomalo otkačeni narator bezazlenih viceva, kojeg niko ne može dovesti u vezu sa sprečavanjem mladih ljudi da napreduju, što on, kao što vidimo, u stvari jeste. Iza takve maske izgleda da se krije neko ko sprečava mlade da se razvijaju i steknu mogućnost da sutra naslijede svoje profesore. U užim krugovima, on je zagovarač najoštrijih obračuna sa svima koji ne misle isto kao njegovi šefovi i on. Sprečavanje doktorantice da doktorira, samo je jedan od primjera “akcija“ u kojim je on učestvovao. Takvih primjera, prema dokumentaciji i informacijama koje imamo, ima još. Najgore od svega je što Bosto nije usamljen u ovakvim radnjama i što je podršku imao u samom vrhu UNSA.
Naravno, Dalida Burzić zbog “zapošljavanja u visokoškolskim institucijama“ hapsi one iz Elektroprivrede koje ona procjeni da su “trgovci uticajem“, ali joj ne pada na pamet da pita o “trgovini uticajem“ one kojima takvu “trgovinu“ može i dokazati i koji se nalaze na UNSA. Kako Ekran saznaje, Sanja Vlaisavljević je svojevremeno bila pozvana na razgovor u Tužilaštvo KS kao indicirano lice u predmetu mogućeg internet-kriminala. Prema našim informacijama, ova, kao i brojne druge istrage, obustavljena je nakon što je glavna tužiteljica dobila uputu od “uticajne osobe“ da ovaj predmet treba obustaviti. Kako to da neko ko pred očima javnosti provodi najočiglednije nepotističko udoktoravanje, ostaje neinteresantan nekome ko se, tobože, bavi sprečavanjem “trgovine uticajem“? Budući da se zna kako Dalida Burzić predmete Tužilaštva raspravlja sa svojim prijateljicama, dajući i informacije koje inače ne možete dobiti ukoliko se proceduralno obratite istoj, nemamo razloga da sumnjamo u podatke koje smo dobili. Nemamo razloga da ne zaključimo da se i glavna tužiteljica nalazi u hobotnici koja drži one koji u navedenom slučaju “trguju uticajem“.
U svakom slučaju, upravo zahvaljujući ovakvom Tužilaštvu, trgovina uticajem, ma šta to značilo, na UNSA je postala legalna procedura i način da se zadrže radna mjesta i nakon sticanja uslova za penzionisanje. Tako Sulejman Bosto i danas radi na Filozofskom fakultetu. Slučaj koji smo naveli je samo primjer koji je moguće potkrijepiti dokumentima koje smo dobili, a informacija o ovakvim i sličnim događanjima na UNSA u posljednje četiri godine je i previše.
Rektor UNSA profesor Rifat Škrijelj je najavio podmlađivanje kadra i otvaranje vrata za mlade ljude na Univerzitetu. Nije li sprečavanje raznih Bosta u njihovom onemogućavanju mladih ljudi da napreduju nakon što se dokažu na studiju, prvi korak koji treba učiniti? Nije li uklanjanje onih koji onemogućavaju druge da ih naslijede prvi korak koji treba učiniti u ozdravljenju Univerziteta, koji je u proteklom mandatu užasno ruiniran i učinjen privatnim vlasništvom samoproglašene univerzitetske elite? Vjerujemo da jeste. Ukoliko to bude i pravac rada rektora Škrijelja, on zaslužuje svaku podršku.
