Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Brojni su primjeri nepotizma i korupcije u obrazovanju. Neke od tih
primjera Ekran je u kritičkim osvrtima istraživačkog novinarstva i
navodio. Problem je uvijek bio nedostatak dokaza i materijalnih
činjenica koje utvrđuju da se radilo o manipulacijama. U slučajevima
kada su postojali dokazi, ili osnove sumnje, Tužilaštvo KS se nije
oglašavalo. Tako je bilo u predmetu za koji je informacije dostavio
nekadašnji ministar obrazovanja Emir Suljagić, koje je i tadašnji
direktor SIPA Mirko Lujić okarakterizirao kao “evidentno da se radi o
nepravilnostima i sumnjama na eventualno počinjenje krivičnih djela“,
koji je završio u ladicama Tužilaštva. Do danas ova prijava korupcije
u obrazovanju nije istraživana. To je bio put kojim je brojna
profesorska rodbina zaposlena na fakultetima, djeca su završavala
studije sa (pre)visokim ocjenama, a kao poseban oblik korupcije
pojavio se ostanak u radnom odnosu maltene do kraja života. Došli smo
do dokumentacije koja govori o jednom takvom slučaju.
Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Sulejman Bosto, poznat u
javnosti po pričanju adolescentskih viceva i tobožnjoj naivnosti,
sprečavajući mlađe kolegice i kolege da doktoriraju, nakon što je
stekao uslove za odlazak u mirovinu, obezbijedio je za sebe status
“vječnog profesora UNSA“. Da bismo bili precizniji, Bosto je, pored
stalnog radnog odnosa na Filozofskom fakultetu u punom kapacitetu,
prema našim saznanjima angažiran i na Muzičkoj akademiji i Akademiji
scenskih umjetnosti. Tako je ovaj profesor filozofije, onemogućavajući
doktorante da obave svoju zadaću, uspio za sebe zadržati najmanje dva
radna mjesta.
Ekran je došao do dokumentacije iz koje se jasno vidi da je Sulejman
Bosto, kao mentor jednoj mlađoj kolegici (ime i prezime poznato
portalu), uskratio mentorsku pomoć i onemogućio da doktorira. U svom
obraćanju Bosti, doktorantica 3. 12. 2013. navodi da joj se on kao
njen mentor “u proteklih četrnaest mjeseci nikad“ i “ni na koji način“
nije javio. Ona obavještava svog mentora da je sama radila na svom
doktoratu, da je dosta posla uradila, ali da, što je razumljivo i
proizlazi iz konteksta pisma, ne može dalje bez mentorovog uvida.
Završavajući pismo, doktorantica Bostu upoznaje sa tim da je
prisiljena tražiti promjenu mentora, moleći ga da se on očituje u
pogledu njenih navoda. Naravno, očitovanja nije bilo i ona 10. 12.
2013. podnosi molbu za promjenu mentora.
Sada na scenu stupa Sulejman Bosto! On 22. 1. 2014. nakon što se
uvjerio da doktorantica koju je onemogućio da doktorira ima namjeru
zaista tražiti njegovo razrješenje, on presavija tabak i piše “sitno
pismo“. Pismo je upućeno Odsjeku za filozofiju, kojim u to vrijeme
predsjedava Bostina velika prijateljica i supruga nelegalnog rektora
Muharema Avdispahića, sa kojim je, prema našim informacijama, počinila
više nelegalnih radnji. Tako Bosto piše ahbabici Jasminki, nakon što
je saznao da je dopis doktorantice stigao na Fakultet: “…
obustavljam svoj mentorski rad sa kandidatkinjom (ime i prezime
poznato portalu). Negativnu ocjenu o kvalitetu dosadašnjih učinaka
gospođe … temeljim kako na analizi sirove, radne verzije fragmenata
teksta koje mi je kandidatkinja periodično prezentirala, tako i na
temelju niza konzultativnih razgovora. Meritum u ovom slučaju nažalost
predstavlja teško nadoknadiv deficit osnovnog i temeljnog filozofskog
obrazovanja i znanja kandidatkinje.“ I tu dolazimo do prve materijalno
dokazive laži koju Bosto, očigledno sa namjerom da onemogući
kandidatkinju da uradi svoj doktorat, bezočno pravi. Naime, prema
dokumentaciuji koju posjeduje Ekran, ista ta kandidatkinja je 9. 3.
2005. godine kod dotičnog Sulejmana Boste, na poslijediplomskom
studiju iz filozofije, dobila ni manje ni više nego ocjenu deset! Kako neko
ko nema ni elementarna znanja kod dobroćudnog čičice Boste može dobiti
deset, a da mu se poslije toga to stavlja kao negativna referenca. Da
stvar bude gora, iz dokumentacije koju imamo, vidi se da je
kandidatkinja iz svih predmeta imala ocjenu 10, izuzev iz znanja
drugog stranog jezika (devet).
U svom pismu Bosto dalje obrazlaže kako kandidatkinja, ukratko rečeno,
nema pojma o onome što piše i “budući da ne želim sudjelovati u
devalvaciji kriterija i standarda u izradi doktorske disertacije,
obavještavam Odsjek o mojoj neopozivoj odluci o obustavljanju mog
mentorskog rada u procesu izrade doktorske disertacije gospođe …“
Koristeći ovo besprizorno pismo, poznata etičarka Jasminka
Babić-Avdispahić se potrudila da kandidatkinja nikada ne dobije drugog
mentora. Prema saznanjima Ekrana, ona je kasnije uspješno doktorirala
u Zagrebu, gdje nije bilo nikakvog Boste, ni sličnih likova koji
onemogućavajući druge, obezbjeđuju sebi sumnjivu zaradu.
Prema našim saznanjima, ovo je samo jedna u nizu priča o bestidnom
onemogućavanju mladih ljudi da dođu u priliku da se bave istraživačkim
radom i rade na UNSA. Sulejman Bosto je, prema našim informacijama,
bio jedan od “povlaštenih profesora“ UNSA za vrijeme diktatorske
vladavine Muharema Avdispahića ovom institucijom. Navodno je i
direktno učestvovao u onemogućavanju drugih kolega da rade svoj posao,
u čemu je ostvario izvrsnu kooperaciju sa poznatim “misliocem
univerziteta kao kaznionice“ Ugom Vlaisavljevićem, kojem je i danas
blizak. Ovakav način onemogućavanja sticanja kompetencija i
zadražavanja svojih pozicija i nakon odlaska u mirovinu, zaista bi
morao biti predmetom istrage nadležnih institucija. Nama se čini da se
ovdje radi o klasičnoj zloupotrebi položaja.
Ali, nije samo otimanje jednog ili više radnih mjesta od mladih ljudi
šteta koja se pravi ovakvim načinom ponašanja. Ogovaranja, hinjena
naivnost, ljubopitljivost i razni drugi oblici prave socijalne
ljigavosti razvijaju se kroz zloupotrebe sa kakvim se srećemo u
odnosima na UNSA. Jedan od bitnih razloga radi kojih ova institucija
danas sve više tone, upravo je nedopuštanje mladim ljudima, onim koji
to zaslužuju, a ne onima čiji roditelji rade na Univerzitetu, da
svojim radom izbore pozicije koje zaslužuju.
Sistem “povlaštenih“ i “nepodobnih“ profesora na UNSA, koji je bio
uspostavljen u protekle četiri godine, nadamo se da je definitivno
prošlost. Posljedice, međutim, ostaju. Jedna od tih posljedica su i
profesori koji su sebi obezbijedili radni odnos i poslije penzije,
onemogućavajući mlade ljude da dođu na njihova mjesta. Sulejman Bosto
je samo jedan primjer, koji nam se čini provjerljivim. Uostalom, ovaj
slučaj je u normalnim okolnostima i predmet provjera i predmet
sankcija. U nenormalnim okolnostima kakve su vladale na UNSA, oni koji
uzrokuju ovakve situacije i okolnosti bivaju nagrađeni.
