Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Govor mržnje je medijska svakodnevnica u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući toj činjenici, Centar za kulturu dijaloga dobio je milione maraka. Zakupljivani su skupi tv termini, trošile su se pare na organizaciju kojekakvih radionica i debata, sakupljana su djeca po školama i držana su predavanja o “kulturi dijaloga”. Toliko para je potrošeno na ove “aktivnosti” da je BiH i Sarajevo trebalo da postanu “najdijaloškiji” i najdemokratskiji centar barem u regionu!
Rezultat tih milionskih aktivnosti je da danas imamo više govora mržnje, nego ikada prije. Štaviše, razvijena je prava metodologija zloupotrebe medija, u kojoj su upravo zagovornici “kulture dijaloga” prednjačili. Ovih dana je to i nedvosmisleno potvrđeno.
Naime, Sanji Vlaisavljević, direktorici pomenutog Centra koja je potrošila milionske iznose na Kultiviranju dijaloga” i punjenje džepova, Facebook je ukinuo statuse zbog – govora mržnje! Bez namjere da to učini, Facebook je time dokazao da je direktorica kulture dijaloga potrošila milione, a da nije bila u stanju kultivirati ni samu sebe! Postavlja se pitanje kako neko može davati ogromna sredstva nekome ko ni samog sebe nije uspio kultivirati, a treba da kultivira druge?
Sanja Vlaisavljević ne samo da je uradila na svom e-profilu ono što stalno radi – širila govor mržnje – nego je i nakon ukidanja njenih objava, za to optužila naš portal i, naravno, profesora Samira Arnautovića! Prilično neinteligentno, budući da niko od onih na koje se sručio bijes direktorice, nije vlasnik Facebooka i nema uticaj na politiku ove organizacije. Ali pored nedostatka inteligencije u ovoj srđbi, ona u sebi nosi i nevjerovatan stepen drskosti i nekulture. Jasno je da oni na koje Vlaisavljevićka adresira svoj bijes, jesu u stvari oni koji su kritički govorili o njenom javnom djelovanju, koje je više nego štetno po društvo.
Dovoljno je samo pogledati način na koji je gospođa direktorica stekla univerzitetske diplome. Posebno način na koji se pokušava dočepati doktorata. Na argumentirano i stručno objašnjavanje profesora Arnautovića da je doktorat Sanje Vlaisavljević najobičniji politički pamflet koji afirmira etničke podjele i segregaciju u obrazovanju, gospođa direktorica nije ponudila ni jedan argument protiv. Ali je zato ponudila rijeku bljuvotina, uvreda i laži, koje su bile i ostale jedini način njenog “debatiranja”. Naravno, reagirao je Facebook, ponovljeno ukinuo objave govora mržnje. Uz sve to, direktorica je obaviještena da bi joj zbog njene “kulture dijalga” mogao biti izbrisan i cijeli profil.
Međutim, nekultivirani profil nije najgori pokazatelj “kulture dijaloga” koju zastupa Sanja Vlaisavljević. Blog “Antiekran”, koji je kreirala Sanja sa svojim suprugom Ugom, takođe Vlaisavljević, inače profesorom na fakultetu i studiju na kojem je direktorica stekla sve diplome, reprezentativan je primjerak govora mržnje i primitivizma. Cijeli blog je posvećen profesoru Samiru Arnautoviću i našem portalu. Razlog je nedvosmislen – kritički stavovi u pogledu javnog djelovanja skandaloznog bračnog para.
Mora se postaviti pitanje: kako jedna studentica može javno vrijeđati jednog redovnog profesora, zaposlenog na fakultetu na kojem studira? Ovo pitanje ima dodatnu važnost kada se zna da skandalozna direktorica to radi već godinama! Može samo ukoliko ima “specijalni status”, kakav Sanja Vlaisavljević očigledno ima na Filozofskom fakultetu! Nije li upravo ovaj slučaj nedvosmislen primjer korupcije i nepotizma? Što se nas tiče, nedvojbeno jeste!
“Specijalni status” koji direktorica “kulture dijaloga” ima potvrđuje se i činjenicom da je njen doktorat prihvaćen uprkos očiglednom neznanju razlike između nacije i naroda! Takvo neznanje je čak i za jednog gimnazijalca neoprostivo, ali nije eliminatorno za buduću doktoricu i sadašnju direktoricu. O drugim elementarnim neznanjima i nelogičnostima u skandaloznom doktoratu, nije mjesto da pišemo. Došli smo u posjed nekih dijelova teksta doktorata Sanje Vlaisavljević koji govore o nedvosmislenom neznanju, nelogičnostima i kontradiktornostima. Za sve koji su vidjeli dijelove teksta direktorice dijaloga, nedvosmisleno je da ovako nešto može proći samo ako se radi o korupciji i političkim pritiscima. U jednoj novinarskoj analizi ćemo i predstaviti ono što je sakrivano kao tajna na Filozofskom fakultetu.
Slučaj udoktoravanja skandalozne direktorice “kulture dijaloga” , a posebno njen nesmetani govor mržnje, osvjetljava i stanje na Filozofskom fakultetu. Nemoguće je ne zapitati se kako uprava Fakulteta dopušta da jedna studentica, vrlo skromnih kapaciteta, očigledno daleko ispod znanja i mogućnosti neophodnih za sticanje titule doktora znanosti, ne samo ekspresno doktorira, nego i vrijeđa profesora fakulteta koji je, u institucionalnom i zakonitom djelovanju, dokazao da njen rad nije ni blizu zadovoljavajućeg. Nemoguće je ne zapitati se kako to da četiri mjeseca niko ne može doći do teksta spornog doktorata, a da za to vrijeme direktorica, skoro konspirativno napreduje u proceduri sticanja znanstvenog zvanja? Kako je moguće da argumentirane primjedbe ne budu čak ni ozbiljno uzete u razmatranje, a kamoli da se o njima vodi rasprava i izjašnjavanje nadležnih organa Fakulteta? Nemoguće je ne zapitati se i da li je ovo jedini slučaj, slobodno rečeno, koruptivnog sticanja doktorata i diploma? Kako to da se supružnik skandalozne direktorice izjašnjavao, odnosno glasao o spornoj disertaciji?
Veliki broj pitanja se otvara skandalom udoktoravanja Sanje Vlaisavljević. Uprkos nebuloznim, možda čak i patološkim tvrdnjama skandalozne direktorice, portal Ekran nije ničije privatno vlasništvo i nastavit će sa istraživanjem skandala doktorata Vlaisavljevićke. Imajući u vidu da se ovaj skandal smatra najvećim u povijesti Univerziteta u Sarajevu, formirali smo istraživački tim, koji će pokušati utvrditi sve relevantne činjenice koje su u vezi sa ovim skandalom.
Činjenica da se sve ovo dešava pred očima javnosti, kao i da se na svaki način ovaj skandal pokušava zataškati, dodatno potvrđuje korumpiranost našeg društva, ali i institucija koje provode fiktivne borbe protiv korupcije. Jednu takvu vodi i Transparency international, trošeći ozbiljne pare i sakrivajući oči pred očiglednom korupcijom u visokom obrazovanju, koja je upravo najuži fokus njihove kampanje. Takav skandal, očigledno, do kraja razgolićuje stanje društva, pokazujući nefunkcioniranje kako državnih, tako i nevladinih organizacija.
Istraživački tim portala
Ekran.ba
