Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Skandalozni “doktorat“ Sanje Vlaisavljević, koji nikakve veze nema sa
bilo kojom znanošću, u stvari je najobičniji politički pamflet. Ekran
je došao u posjed teksta koji je pisala Sanja Vlaisavljević, a koji je
aminovala sramna i vjerovatno korumpirana komisija u sastavu: Salih
Fočo (mentor), Nijaz Ibrulj i Asim Peco. Kao i tekst doktorata, tako
je i sastav sramne komisije brižljivo čuvan od javnosti. To nije ni
čudno, a nije ni teško s obzirom da se u sastavu komisije nalaze, ni
manje ni više, nego dekan (Fočo) i prodekan (Ibrulj), koji čak i nije
profesor sociologije, oblasti kojoj bi “doktorat“ trebao pripadati!
Na naš upit o sastavu komisije, sa Filozofskog fakulteta nisu se
udostojili ni odgovoriti! Nakon što smo uspjeli doći do teksta
“disertacije“, jasno nam je i zašto se sve u vezi sa ovim sramnim
“doktoratom“ čuva u tajnosti. Ne znamo da li tamo ima neko ko zna da
je informiranje javnosti o radu obaveza svake javne institucije.
Vjerujemo da ima, kao što vjerujemo da sakrivanje informacija nije
stvar neupućenosti, nego svijesti o tome da “doktorat“ čuvene
samoproglašene “heroine“ nije ništa drugo do akademski abortus u
funkciji nacionalističke podjele Bosne i Hercegovine.
U svakom slučaju, ovakav odnos samo potvrđuje navode o tome da je sve
u vezi sa ovom “disertacijom“ bilo sakriveno od javnosti i brižljivo
zakamuflirano birokratskim materijalima. Skandalozni “doktorat“ Sanje
Vlaisavljević očigledno predstavlja vrhunsku tajnu na Filozofskom
fakultetu i tako smo mu i pristupili.
Zahvaljujući našim izvorima, uspjeli smo doći do imena članova sramne
komisije koji su politikantski tekst Sanje Vlaisavljević proglasili
doktoratom. Smatrali smo da javnost treba da zna ko su oni koji
omogućavaju jednom ovakvom pamfletu da postane doktorat! Da bismo
našim čitaocima za ovu priliku, barem u najkraćim crtama, dočarali
besmisao štiva pisanog rukom samoproglašene “heroine“, ovdje izdvajamo
nekoliko citata iz teksta koji treba biti osnova da samoproglašena
“heroina“ postane doktor socioloških nauka, na sramotu Filozofskog
fakulteta. Vjerujemo da čitaoci sami mogu zaključiti o čemu se u svemu
ovome radi i kakav se u stvari tekst krije iza naslova “Javni um i
mogućnosti deliberacije u doba etnonacionalizma u Bosni i
Hercegovini“.
“'Dvije škole pod jednim krovom’ je fenomen organiziranja nastave
prema monoetničkom konceptu izvođenja nastave.“ (str. 131.)
“To nam najbolje potkrepljuje činjenica da je u Sarajevu dominantan
vjeronauk, islamski vjeronauk, te da se za mali broj učenika druge
vjeroispovijesti, vjeronauk ne može odvijati u školama jer nema
“dovoljnog“ broja učenika za realizaciju te nastave. Izuzetak je
Katolički školski centar (koji ne spada u grupaciju građanskih škola)
u kojem se osim katoličkog vjeronauka realizira pravoslavni, islamski
vjeronauk i etika. Šta nam govori ovaj primjer? Da na području glavnog
grada BiH jedino mjesto istinske multikulture nije građanska, nego
škola sa vjerskim prefiksom.” (str. 132.)
“Govoriti o građanskim nacionalistima znači ponajprije govoriti o
intelektualnoj, medijskoj, NVO i javnoj sceni Sarajeva što smo već
spominjali.“ (str. 116.)
“Dakle, u najvišem interesu djece je da budu obrazovana u suglasju sa
svojim kulturnim identitetom, jezikom i vrijednostima.“ (str. 140.)
“Ne može se očekivati da u zemlji na čijem čelu stoje tri člana
Predsjedništva iz reda tri konstitutivna naroda, obrazovni sustav bude
drugačiji i da nadilazi nacionalnost.“ (str. 144.)
“Konkretno, Hrvati iako konstitutivni narod su najmalobrojniji i
ponajviše trpe od posljedica biti ‘konstitutivna manjina’.“ (str. 180.)
“Nakon političke majorizacije, i medijsko majoriziranje je samo još
jedan oblik podređenosti hrvatskog naroda u BiH.” (str. 181.)
“Kanal na hrvatskom jeziku nije tek puki zahtjev za promoviranjem
hrvatskog jezika, nego zahtjev za autentičnim prezentiranjem kulture,
političke i općedruštvene volje hrvatskog naroda.“ (str. 182.)
“Upravo bojazan (opravdana) od asimilacije jeste jedan od razloga zbog
kojeg hrvatska etnonacionalna zajednica traži autonomiju u svakom
smislu.“ (str. 192.)
“Činjenica da građani mogu da, eventualno, razumiju jedni druge nije
činjenica koja jamči da je posrijedi jedan jezik. Onog trenutka kada
su tri jezika u BiH dobili svoju leksiku, gramatiku i pravopis, tog
trenutka su ovakvi stavovi isključivo nasilno centralizirajući.“ (str.
196.)
“Preko pitanja uvođenja kanala na hrvatskom jeziku se otvara i pitanje
primarnog cilja pravde kao nepristrasnosti u bh. društvu.“ (str. 200.)
“Zbog čega prihvaćanje kanala na hrvatskom jeziku ne bi donijelo
dobrobit sustavu javnih emitera u BiH? Upravo suprotno, donijelo bi
dobrobit, jer imati što veći broj kanala na jezicima konstitutivnih
naroda i manjina u BiH, a što uključuje i izražavanje njihovog
etnonacionalnog bića općenito, omogućava izlazak iz mraka pećine svim
onima kojima je ta mogućnost uskraćena. A uskraćena je voljom drugih
naroda koji prema principu nadglasavanja donose odluke za
konstitutivne manjine i manjine općenito.“ (str. 205.)
“Jednakost je jedan od bitnih pojmova pravde.“ (str. 27.)
“Ulični nemiri u veljači 2014. godine ilustriraju fundamentalni
nedostatak javnog uma u vezi sa donošenjem odluka o temeljnim ustavnim
elementima kao i odsustvo deliberacije u donošenju odluka i
artikuliranju volje građana. Da apsurd bude veći, u istom trenutku
kada je završen prvi i najrazorniji val uličnog nasilja, pokrenuti su
susreti građana nazvani “plenum“ sa ciljem artikuliranja volje građana
spram aktualnih vlasti. Na prvi pogled bi se moglo reći da je riječ o
spontanom okupljanju građana, no veoma brzo je postalo jasno da iza
okupljanja stoji “nevidljiva ruka“ ljevičarskih intelektualaca mlađe i
srednje generacije, te da okupljanja zapravo imaju izrazito
nedemokratski okvir.“ (str. 14.)
Bezbroj je primjera iz ovog teksta koji potvrđuju da se ne radi o
doktorskoj disertaciji, nego o političkom pamfletu koji promovira
“treći entitet“, segregaciju u obrazovanju i ruga se Univerzitetu u
Sarajevu. Još više je primjera “slabo inteligentnih“ misaonih
tvorevina Sanje Vlaisavljević, koji zaista tjeraju na zapitivanje o
nekim elementarnim stvarima. Prema mišljenju kompetentnih osoba,
neupitno je da je ovdje, pored nedopustivog politikantstva, na djelu
temeljno neznanje. Nama se čini da se radi i o beskrajnom bezobrazluku
kojim se jedan neintelektualni abortus želi predstaviti doktorskom
disertacijom. Evo nekoliko primjera “otkrivanja tople vode“ u
disertaciji čuvene direktorice i lažne “heroine“. Ovo su samo neki od
zaključaka na temelju kojih Sanja Vlaisavljević treba postati doktor
nauka, za koje dotična očigledno ne zna da su odavno već sociološki
aksiomi, odnosno znanja koja se ne trebaju ni dokazivati:
“Diskriminacija na temelju religije je protuzakonita.“ (str. 154.)
“Etničke zajednice su starije od nacije države.“ (str. 182.)
“Mediji u svakom društvu, pa tako i u BiH, igraju veoma važnu ulogu za
formiranje javnog mnijenja.“ (str. 179.)
“Proceduralnost i uključivost su, dakle, temelj deliberativnih
demokracija.“ (str. 176.)
“Uspostavljanje dijaloga koji počiva na argumentaciji i uvažavanju,
nužan je uvjet za uspostavljanje temelja liberalne demokracije u
kojemu će biti rasvijetljeni brojni aspekti jednog problema.“ (str.
147.)
“Da bi uspjela ovakva javna komunikacija, treba postaviti norme.“ (str. 148)
“Moderne države pravne propise prezentiraju kroz sustav dobro uređenih
institucija i kroz stalnu provjeru učinaka pravila i propisa.“ (str.
116.)
“Država daje naciji materijalni oblik kroz postojanje teritorija.“ (str. 101.)
“Jednakost je jedan od bitnih pojmova pravde.“ (str. 27.)
I tako dalje i tako dalje … bezbroj je ovakvih, u najboljem slučaju
srednjoškolskih “otkrića“ koje samoproglašena “heroina“ nudi u svojoj
“disertaciji“. Čini se da ne manjka ni prepisanih formulacija i
plagijatorski pozajmljenih “znanja“ koja naša junakinja nudi kao svoja
otkrića i dokaz da u BiH treba formirati tri nacionalne zajednice,
koje će funkcionirati kao potpuno autonomne države. I sve to komisija
u kojoj se nalaze dekan i prodekan podržava i ocjenjuje kao doktorat!
Svaka čast komisijo!
Ali da sve bude potpunije i “jače“, već spomenutoj komisiji (Salih
Fočo, NIjaz Ibrulj, Asim Peco), kako Ekran saznaje iz pouzdanih
izvora, pridružena su i dva nova člana: Muhamed Filipović i Šefik
Baraković. Razlog tome su kritike koje govore da se ovdje ne radi o
znanstvenom istraživanju i radu, nego o politikantstvu i promoviranju
podjela i segregacije. Jasno je, međutim, da nikakva komisija ne može
od političkog pamfleta stvoriti doktorsku disertaciju. Tako da ostaje
da se konstatira samo to da je sramni čin udoktoravanja samoproglašene
“heroine“, proširen za još dva profesora koji su u ime političkih
interesa odbacili akademske kriterije. Ne možemo ne konstatirati da je
u komisiju trebalo staviti i Ugu Vlaisavljevića, kako bi cijela stvar
bila upotpunjena!
Ekran će nastaviti sa istraživanjem “Udoktoravanje lažne ‘heroine'“.
Ne radi toga jer nam je Sanja Vlaisavljević interesantna kao osoba,
nego zato jer je skandal koji je napravljen sa njenim udoktoravanjem
daleko nadišao gabarite Vlaisavljevićke kao osobe i postao fenomen
koji svjedoči o korupciji i nepotizmu u bh visokom obrazovanju. Ono
što je na prvi pogled interesantno, jeste da su na Filozofskom
fakultetu pogaženi ne samo principi akademskog ponašanja i odnosa,
nego i izigrane zakonske obaveze transparentnosti i procedure odbrane
doktorske disertacije. Nema sumnje da je ključnu ulogu u svemu odigrao
skandalozni supružnik Ugo Vlaisavljević, ali nove informacije govore i
o specifičnoj ulozi članova komisije za odbranu. Time se korupcioni
lanac samo povečava i pokazuje jačim i organiziranijim nego što bi se
na prvi mah moglo učiniti. Nije li “doktorat trećeg entiteta“, kao
akademski vandalizam prvog reda, mjesto na kojem bi konačno trebalo
prestati sa ovakvom praksom?
Istraživački tim Ekran.ba
