Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Nakon obilježavanja pobjede nad fašizmom: Imperativ antifašizma pred građanstvom!

Nakon obilježavanja pobjede nad fašizmom: Imperativ antifašizma pred građanstvom!

NAKON OBILJEŽAVANJA POBJEDE NAD FAŠIZMOM: IMPERATIV ANTIFAŠIZMA PRED GRAĐANSTVOM!

 

Obilježavanje pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, proteklo je uobičajeno za svakodnevnost Bosne i Hercegovine. Antifašisti iz proteklog svjetskog rata su evocirali sjećanja i upozoravali na povijesna ponavljanja, građanski orijentirane političke organizacije su ih pasivno podržavale, sljedbenici fašističkih ideologija su čekali da konačno prođe „dan antifašizma“, a estradni mislitelji, koji su nerijetko prisni prijatelji zagovornika fašizma, demonstrirali su umijeće „antifašizma opće prakse“. Mističnost ovog umijeća nalazi se u činjenici da ono argumentaciju svojih stavova nalazi u samim tim stavovima, baš kao što prijateljevanje sa zagovornicima segregacije, nije zapreka za načelne govorancije i kritike fašizma.

Farsičnost obilježavanja pobjede nad fašizmom samo je izraz farsičnosti našeg društva, od koje korist imaju samo profašističke ideologije našeg vremena i pojedinci koji u ime „antifašizma opće prakse“ i estradiziranja borbe protiv segregacije i rasizma, zatvaraju oči kada se nad Drugim provode razni oblici terora. Takav „estradni antifašizam“ u stvari je veoma važna poluga fašizma. Jer, fašizam u svom postvarenju ne počiva na Adolfu Hitleru i drugim simbolima i vođama bezumnog nasilja, nego na mirnim građanima i „estradnim intelektualcima“ koji ne dobacuju dalje od praznih pozivanja na načela, sakrivajući iza takvog diskursa klečanje pred stvarnim i svakodnevnim nasiljem fašisoidnog društva.

Naša stvarnost je, nažalost, sve više ispunjena upravo slikama medijski kreiranih „estradnih antifašista“, koji nemaju drugu ulogu do zamagljivanja stvarne slike novog fašizma i totalitarizacije društva. Pod parolom „riječi, a ne djela“, „estradni antifašisti i mislitelji“ poručuju nam da se moramo boriti svim silama protiv pošasti fašizma i istovremeno odlaze da čestitaju onima koji svoje društvene titule stiču na principu „dvije škole pod jednim krovom“, u ime demokratskog prava da ne dopustimo „našoj djeci“ da budu u istom razredu sa „njihovom djecom“. Civilizacijski nedostojne ideje, koje direktno korespondiraju sa fašizmom, za „estradne antifašiste i mislitelje“ nisu razlog da prijateljuju i vode raspravu upravo sa onima koji ne samo da se ne libe zagovarati takve ideje, nego ih i provode gdje god to mogu. A mogu svuda gdje kritička misao ima formu estrade.

Zato obilježavanje pobjede nad fašizmom u Bosni i Hercegovini, sa nekim časnim iznimkama, nije bilo ništa više do jedna provincijalna farsična predstava. U njoj su odore antifašizma obukli oni koji svakodnevno kolaboriraju sa sljedbenicima fašizma i, cinično, u njihovo ime govorili o antifašizmu, dovodeći njegovu ideju u svojoj farsičnosti i ispraznosti govora do besmisla.  Evropski antifašisti Drugog svjetskog rata ovakve pojave su određivali – kolaboracionizmom. Problem bosanskohercegovačkog društva je u tome što današnji antifašisti ne razlikuju estradni kolaboracionizam od borbe protiv fašisoidnosti.

Ta se borba i pripadništvo antifašizmu ne odvija u medijskim predstavama i patetičnim govorima, nego u suprotstavljanju fašizaciji društva koja se dešava svakodnevno i na svakom mjestu. Antifašizam nije načelno zagovaranje principa slobode i jednakosti i svakodnevno, direktno ili indirektno, podržavanje gaženja prava Drugog i podilaženje zagovarateljima segregacije i rasizma. Antifašizam je neposredno suprotstavljanje i distanciranje od onih koji zagovaraju ideje fašizma, i to prije svega suprotstavljanje onima koji to čine u našoj neposrednoj okolini.

Zastupanje građanstva, koje danas najviše napadaju upravo oni koji zastupaju ideje segregacije, implicira istrajavanje na ravni antifašističkog angažmana. U tom smislu, svi koji razumijevaju ideju modernog društva, važnost slobode pojedinca za prosperitet zajednice, danas u Bosni i Hercegovini moraju biti svjesni važnosti sučeljavanja sa fašizacijom društva. Nije li apsurdna činjenica da naši univerziteti imaju više se ne zna ni koliko studija sociologije i niti jednog znanstvenika koji se bavi suvremenim oblicima fašizma i fašizacije društva?! Građanska politička orijentacija stoga danas svoj istinski test ima u odnosu prema fašizaciji društvene svakodnevnice, ne u ponavljanju načela i fraza antifašizma.

Stoga bi građanski politički aktivizam u datim okolnostima morao počinjati oštrim suprotstavljanjem svakoj pojavi fašizma. Realne političke aktivnosti usmjerene na promjenu stanja permanentnog kolabriranja, zahtijevaju i permanentnu borbu protiv fašizma. Za tu borbu nije dovoljan jedan dan, niti jedna sedmica, niti jedan mjesec, ona traži svaki dan, svaku sedmicu i svaki mjesec svake godine. Promjena stanja u društvu moguća je samo sa radikalnim raskidom sa fašizacijom koja se nesmetano odvija pred našim očima. Tada će se ispuniti i uvjeti za obračun sa svim oblicima društvene delikvencije i destrukcije životnih svjetova. Građanstvo, odnosno političke opcije koje sebe vole nazivati „lijevim“, svoj prvi zadatak imaju u obračunu sa sljedbeništvom fašizma. Svaka vrsta relativizacije ovog problema, uključujući i relativizaciju kolaboracionizma, izravno vodi ne samo neuspješnoj borbi, već i kreiranju novih fašizama.

Samir Arnautović

About Ekran

Check Also

Ima li simbolike: iste večeri kada je BiH dobila zeleno svjetlo za (pre)govore o pridruživanju EU, njena nogometna reprezentacija je na svom terenu savladana od Ukraine!

Euforija zbog otvaranja vrata BiH za (pre)govore koju je širila “trojka” bila je na svom …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *