Nakon smrti Alise Mahmutović, zaista se moramo zapitati kako je moguće da u tako kratkom vremenu nestane cijela jedna porodica. Alisa, njen sin Mahir i akademik Dubravko Lovrenović nestali su u periodu od oko osamnaest mjeseci. Kada se ima u vidu da su Alisa i Dubravko preminuli od identične, vrlo rijetke bolesti prema informacijama koje smo dobili od upućenih, mora se konstatirati da je nestanak ove porodice sve, samo ne normalan.
Šta je razlog nestanku ovih ljudi, u ovom momentu je nemoguće odgovoriti. Moguće je jedino pitati se. I mi se pitamo.
Prije svega se pitamo da li je normalno za nadležne institucije da dvoje intelektualaca najviše razine u tako kratkom roku odu sa ovog svijeta. Pitanja koja su oni postavili u vezi sa stradanjem Mahira Rakovca, Alisinog sina, svojevremeno su uzbudila javnost. I izazvala oštre reakcije neformalnih centara moći. Optužujući obrazovni sistem, Lovrenović i Mahmutović su postali meta onima kojima ovakav sistem obrazovanja odgovara. Oni su govorili kritički i nisu štedili ni sebe ni druge.
Kakav je rezultat toga, može se vidjeti po morbidnim komentarima vijesti o smrti Alise Mahmutović. Ti komentari zaista predstavljaju uznemirujući sadržaj za svakog normalnog. Ili ti komentari govore da Ni Alisa, Ni Mahir Ni Dubravko nisu bili dobrodošli u ovom i ovakvom društvu. Da li se radi samo o netrpeljivosti na koju je ova porodica već bila naviknuta, ili i o nekim drugim radnjama koje su ih dovele do smrti, trebalo bi da istraže nadležni.
Ali nadležni se više bave stvaranjem alibija optuženim političkim štičenicima, nego što se bave misterijama poput stradanja jedne porodice slobodnih i intelektualno neovisnih ljudi. Zato su i mogući neljudski komentari, baš kao što je i društvo u kojem živimo moguće okarakterizirati kao sve manje ljudsko. U svakom slučaju smrt Alise, Mahira i Dubravka ostaje tajna i otvoreno pitanje za sve nas.
Ekran Portal sa stavom