Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Nakon što se u javnosti pojavila informacija da Dragan Čović i dalje insistira na imenovanju za ambasadora jednog od negovih zvučnika, Ivana Šušnjara, postavlja se pitanje čemu toliko insistiranje na jednoj objektivno nikakvoj, pritom još i poprilično civilizacijski upitnoj osobi. Odgovor možemo naći u Čovićevom upornom pravdanju profašističkih manifestacija.
Koncert za “uznike u Haagu”, koji se odnosi na pravomoćno presuđene, nepravomoćno presuđene i optužene pripadnike HVO i HZHB, samo je jedna u nizu manifestacija profašističkog karaktera, koju je Čović opravdavao. Podsjetimo se da je i divljanje navijača u Širokom Brijegu, na utakmici protiv Željezničara, Čović opravdavao “navijačkom nestašnošću”, mada se radilo o otvorenim manifestacijama rasizma i fašizma. Napad na antifašiste na Partizanskom groblju u Mostaru takođe je nazvan “navijačkim neredom”, dok je dizanje optužnica za ratne zločine protiv pojedinih pripadnika HVO nazvano napadom na Hrvate. Sve to, uz najavu oživljavanja HZHB čini kontinuitet vladavine Dragana Čovića u zadnje dvije godine.
U takvoj vlasti kakvu pravi i kojom upravlja, neophodni su beskrupulozni oglašivači njegovih političkih akcija. Zato je i normalno da insistira na pojedinim imenima, od kojih se očigledno ne sablažnjava samo domaća, nego i inozemna javnost i diplomatske strukture. Stoga se slobodno može reći da zaobilaženje Čovićevih kadrovskih rješenja predstavlja odbranu civilizacijskih tekovina, u kojima su fašizam i zagovornici fašisoidnih metoda i stavova odavno postali nepoželjni. Izgleda da tako misle i u diplomatskim krugovima prijateljskih zemalja.
