Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Intelektualnu bijedu u koju je zapala Bosna i Hercegovina ne
predstavlja se najbolje u nestručnim, nesposobnim i često potpuno
neobrazovanim kadrovima koje u fotelje postavljaju vladajuće
oligarhije. Svu dubinu te bijede najbolje predstavljaju
poluobrazovani, lažni i smiješni likovi kojima njihove političke gazde
diktiraju intervjue koje daju u novinama koje kontroliraju centri moći
kojima služe. Takvi likovi se najčešće predstavljaju “nezavisnim
intelektualcima“, “slobodoumnim“ i građanski orijentiranim neshvaćenim
(de)genijalcima. U stvari, radi se o totalnim neznalicama i
najobičnijim megafonima političkih centara moći, koji poput
najponiznijih sluga služe svojim gospodarima.
Nakon što je Enver Kazaz svojevremeno otkrio “rubikonovu kocku“ i
nakon što se u knjizi Armina Cibre razotkrilo služničko lice dijela
tzv. “nezavisnih intelektualaca“ kojim i on pripada, Enver Kazaz je
nastavio svoju borbu za titulu najveće ublehe i neznalice među svim
ublehama i neznalicama kojima BiH raspolaže. U oštroj konkurenciji,
ovaj lažni “politički analitičar“ i stvarni humoreskni prilog bh
književnosti, uspio je ponovo da nadmaši samoga sebe! Ovoga puta,
otkrio je nepostojeći naslov pjesme legendarne rock grupe Azra,odnosno
njenog frontmana Branimira Štulića, pritom otkrivajući da je
svojevremeno čak napisao i kolumnu inspiriranu tim nepostojećim
naslovom.
Dakle, Kazaz je u jednom otkriću otkrio najmanje dvije stvari:
nepostojeću pjesmu Azre i mogućnost da kolumna bude naslovljena prema
nepostojećem naslovu pjesme. “Smrdljivi grad, pisao sam prije desetak
godina kolumnu u Oslobođenju, aludirajući na istoimenu pjesmu kultne
zagrebačke grupe Azra i njenog frontmena Branimira Johnnyja Štulića“,
kaže ovaj poluobrazovani ekspert za sva pitanja. Naravno, Enver Kazaz
očigledno nije slušao “kultnu zagrebačku grupu“, nego je, nakon što je
po nečijem nalogu odlučio postati najpoznatiji crnoriječki
intelektualac, nabrzinu pokušao pohvatati neke informacije o Azri i
drugim stvarima koje su činile bolji dio kulturne historije ovih
prostora. Da je Kazaz početkom osamdesetih zaista slušao rock muziku,
jedan od naslova koje sigurno ne bi mogao zaboraviti jeste naslov
pjesme na koju referira. Siroti Kazaz, u svom turbo-brzinskom muzičkom
obrazovanju, ipak, nije uspio popamtiti sve naslove, tako je Štulićevu
pjesmu Užas je moja furka, u kojoj stoji sintagma “smrdljivi grad“,
preimenovao u Smrdljivi grad, hvaleći se još da je po tom “naslovu“
naslovio i vlastitu kolumnu. Očigledno je teško nadmašiti crnoriječki
kulturni ambijent u kojem, sasvim sigurno, nije bilo Azre i postati
poznavalac rock muzike. Na žalost “kolumniste za sve“, poznavanje
muzike dolazi iz slušanja iste i nemoguće je govoriti o muzici koju
niste slušali. Uvijek se potkrade neki “naslov“!
Tako je Kazaz, inače nekadašnji mjesni sekretar SDA, u svom novom
tekstu dokazao da ne zna ni na šta se poziva, niti po čemu daje
naslove svojih brljotina, koje naziva kolumnama. I ponovo se mora
postaviti pitanje: u kakvom to medijskom mraku živimo kada nam ovakvi
likovi vise po televizijama, novinama, portalima … Tamo gdje
medijima gospodare ovakvi, koji nisu u stanju znati ni naslov onoga na
što se pozivaju, zaista je “ugašeno svjetlo“. Nema sumnje da će tako i
ostati sve dok takvi budu zvijezde medijskog neba.
Šta sve još Kazaz ne zna, a predstavlja se da zna, teško je reći.
Teško je, zapravo, nakon ovoga, utvrditi šta on uopće može znati. U
svakom slučaju Kazaz je u svom raskošnom neznanju uspio dokazati da i
naslove svojih kolumni daje iz neznanja! U isto vrijeme je pokazao da
kod nas elementarne neznalice imaju glavnu riječ u javnom prostoru.
Valjda je ovo dovoljno za jedan život i ulazak u neku akademiju nauka?
