Knjiga Amira Misirlića nosi naslov “50 godina bosanskohercegovačkog
pop-roka“. I ništa tu nije sporno, čovjek ima pravo da piše knjige i
to treba podržati. Problem je, međutim u tome što pop-rock muzika ne
postoji! Postoji pop muzika i postoji rock muzika, ali pop-rock ne
postoji. Jednom riječju: Amir Misirlić ne zna o čemu piše!
A da je to tako, vidi se i u samoj knjizi. Tamo je Misirlić pomiješao
sve! I babe i žabe i kruške jabuke … Tako po njemu ispada 1967.
najvažnijom godinom za “pop-rok muziku“ zbog nastanka Indexa i Vašeg
šlagera sezone! Kakve veze ima Vaš šlager sezone sa popom i rockom?
Nikakve, samo kod Misirlića je sve to isto. Za njega je šlager isto
što i “progresivni rock“, ili simfo rock koji su svirali Indexi. I
malom djetetu je jasno da Indexi nemaju ništa zajedničko sa Ismetom
Krvavac recimo, ili Sabahudinom Kurtom, samo to nije jasno Misirliću.
A kako bi mu i bilo jasno kada očigledno nikada do kraja nije prošao
muzičku edukaciju. On “pop-rokom“ naziva sve ono što je spadalo u
popularnu muziku druge polovine 20. stoljeća. Ne znajući elementarne
razlike među muzičkim pravcima koji su se tada pojavili, Misirlić
svojom knjigom samo unosi zabunu kod čitalaca i stvara potpuno krivu
sliku o tome šta je pop, a šta rock muzika. Zaista žalosno!
Očigledno, jedini motiv ove knjige je uzimanje novca. U knjizi je sve
nabacano. Tako u “historiju“ ulaze i izvođači koji se još uvijek nisu
ni dokazali, niti imaju ikakav uticaj na muzičkoj sceni (ako tako
nešto u bh uopće postoji). Kod Misirlića je sve isto i sve čini
nekakvu “historiju“, koja u stvari i ne postoji. Zato, zaobiđite ovu
knjigu u što širem luku. U njoj ćete samo naći kakofoniju
nerazumijevanja muzičkih pravaca i značaja izvođača za muzički život u
BiH. Jednom riječju knjiga Amira Misirlića je baš onakva kakva je i
njegova RTV Vogošća – nikakva!
Check Also
U2 priredili koncert u svojoj srednjoj školi u Dublinu!
Nenajavljeno, u znak sjećanja na početak banda od prije 50 godina, U2 su održali koncert …
Ekran Portal sa stavom