Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Preuzimamo odličan kritički komentar kolege Borisa Rašete, u kojem je
na nesvakidašnji način opisan način rada i funkcioniranja Gorana
Milića. Za naše čitaoce ovaj tekst može biti interesantan jer je Goran
Milić bio prvi direktor sada već potpuno sigurno propalog projekta Al
Jazeera Balkans. Pored toga, tekst na slikovit i kritički prihvatljiv
način opisuje ono što karakterizira i bh “medijske veličine“.
‘Tada & sada’ egzemplar je zastarjele škole Zastava filma, koja je
odgojila generacije autora koji iz istog materijala mogu složiti dva
posve oprečna filma. Cilj ‘dokumentarista’ poput Milića uvijek je
ocrniti prošli, nenarodni režim za račun postojećeg, solidno se
naplatiti i najesti, ubi bene, ibi Partija.
Piše: Boris Rašeta/Portal Novosti
Zadnja epizoda Milićeve serije udžbenik je novinarstva – u njoj su
sadržane sve lekcije kako ne treba raditi modernu dokumentarnu TV
seriju! ‘Tada & sada’ egzemplar je zastarjele škole Zastava filma,
koja je odgojila generacije autora koji iz istog materijala mogu
složiti dva posve oprečna filma. Cilj takvih ‘dokumentarista’ uvijek
je jedan te isti: ocrniti prošli, nenarodni režim za račun postojećeg,
narodnog i demokratskog, solidno se naplatiti, naputovati, najesti,
ubi bene, ibi Partija. Ta vrsta autora smatra da nikada nije moguće
dovoljno podcijeniti pamet vlastite publike. Kao sin jugoslavenskog
komunističkog ambasadora, Goran Milić mladost je proveo po Londonu,
New Yorku, Parizu, Riju… da bi u ovoj seriji ‘priznao’ da do desete
godine nikad nije pojeo dva jaja?! Pa od čega je onoliki izrastao, od
mekinja? Kad se krajem gladnih četrdesetih jugoslavenska delegacija
vratila iz posjete engleskoj kraljici, bili su zaprepašteni asketskim
jelovnikom engleskog dvora: predjelo, juha, glavno jelo, desert; u
Beogradu se, pred Tita i svitu, već tada posluživalo desetak sljedova.
Baš su djeca ambasadora patila! Tko mu je plaćao školu engleskog,
francuskog, španjolskog? Koliko je to koštalo? Sa znanjem tri jezika u
Slanom bi možda bio recepcionar, da mu tata nije bio komunist, ovako
je postao džinovski baobab jugonovinarstva, čiju potresnu priču o
jajima tada nismo čuli.
Nije Milić jedini kojega je socijalizam uhranio: u zadnjoj smo epizodi
vidjeli Zdravka Tomca (kojega do zadnjeg dana puškom nisu mogli
istjerati iz Saveza komunista, gdje je pisao nacrte nove Jugoslavije)
i Hloverku (koja je dva puta pisala molbu za prijem u Partiju), pa
opet očajan igrokaz s dva glumca koji su za sitne pare pristali na
krupnu blamažu. Milić ne uspoređuje isto s istim, usporedivo s
usporedivim, već uz bok stavlja najgore dijelove starog poretka s
najboljim dijelovima novoga (kojima, brižno-sladunjavim glasom, dodaje
malo ružičaste glazure). Mrtav-hladan uzet će masovne poslijeratne
represalije i retorziju i usporediti ih s ‘procvatom’ demokracije
danas. O hrvatskim deformacijama 1990-ih ni riječi. Prošli je poredak
predstavljao orgije nasilja, a ovaj je bezgrešno začet. Zašto je onda
bio kolaborant starog režima, ako je taj sustav bio tako užasan?
Temeljna Milićeva prijevara ipak nije u zaključku da je danas bolje
nego onda. Danas jest bolje jer postoji sloboda (‘dar u kom sva blaga
višnji nam Bog je d’o’), no Milić implicite tvrdi da je danas dobro, a
to mogu tvrditi samo autori poput njega. Zašto u toj seriji nema
podatka da je BDP Hrvatske danas, kad je po njemu dobro, identičan
BDP-u SRH u godini Titove smrti? Da smo 40 godina bacili niz rijeku?
Da smo 2003. bili dva posto iznad novih članica EU-a, a sad smo
petnaest posto ispod? Zašto u ‘Tada & sada’ nema kontejner-ljudi?
Zašto nema brojki prema kojima je recimo Končar tada imao 25 tisuća
radnika od kojih je 4,5 tisuća bilo inženjera, magistara i doktora, a
sada cijela tvrtka zapošljava samo 4500? Zašto deseci tisuća mladih i
obrazovanih ljudi svake godine bježe iz ove zemlje, pa i hadezeovci
govore o egzodusu? Zašto demografski pokazatelji govore o izumiranju?
Je li Miliću bilo bolje tada ili sada? Pa njemu je uvijek bolje!
Snimiti ovakvu seriju, ružičastu dokulimunadu, ne može netko tko želi
dobro svojoj zemlji. No Milić je takav. On će takvu seriju snimiti i
Bosancima, i Srbima, i komunistima, i antikomunistima. Karakter je
čovjeku i autoru sudbina, rekao bi stari TV kritičar Heraklit. Hvala
Svevišnjemu da je i ta papazjanija završila. Cijena spoznaje koju nam
je priuštio ovom serijom ipak nije mala. Sad je sasvim jasno da čovjek
koji je odrastao bez dva jajeta odlazi u povijest bez – ijednog!
