Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Situacija na Filozofskom fakultetu u Zenici je takva da se može reći
da ova institucija praktično funkcionira poptpuno izvan sistema UNZE,
ali i svakog drugog sistema zakonskog djelovanja javnih institucija.
Dekanesa Memnuna Hasanica praktično radi šta hoće, a u njenoj
samovolji sprečava je samo Senat UNZE, koji je jedina instanca koja
korektivno djeluje na njena kršenja zakona. Praktično, FF UNZE je
institucija zarobljena u samovolji Memnune Hasanice i njene prodekanese
Alice Arnaut, koja ovu javnu ustanovu, po svemu sudeći, smatra očevim
nasljedstvom.
Za tako nešto docentica Arnaut svakako ima razloga. Ona je odmah po
završetku studija dobila posao na fakultetu gdje joj je već radio
otac. Današnja prodekanesa je izabrana za asistenta na predmetima na
kojim je asistirao i njen otac, koji je prethodno bio čak i dekan
fakulteta na kojem je, u konačnici, imao izbor – višeg asistenta.
Već tada je Alica Arnaut imala razloga da Filozofski faskultet (FF)
UNZE smatra svojim vlasništvom. Ona je bez poteškoća dobila mjesto
koje je čuvano za nju i, da stvar bude gora, asistirala istoj
profesorici, Hazemi Ništović, kojoj je asistirao i njen otac!
Vjerovatno je to jedinstven slučaj u svijetu, gdje su otac i kćerka
asistenti kod istog profesora/profesorice, koju je, ne treba
zaboraviti, iz pedagoškog zavoda doveo Alicin otac Muhamed Arnaut i
praktično je postavio za fakultetsku profesoricu.
Da ništa ne bi bilo slučajno, treba znati da je i Alicin brat, Edin
Dino Arnaut, takođe zaposlen na Ekonomskom fakultetu. Već ranije smo
ovu neportističku hobotnicu Arnauta razotkrili i u liku funkcije
generalnog sekretara/ice Medihe Arnaut. Da hobotnica, međutim, nije
tako nerazvijena, pobrinuli su se i drugi pipci bliže ili dalje
rodbinski povezani sa Muhamedom Arnautom, ali to sada nije predmet
našeg istraživačkog teksta.
Ono što je bitno reći je da Alica Arnaut, nakon odlaska profesorice
Ništović u penziju, praktično biva asistenticom svom ocu, koji je i
sam, mada je nelegalno obavljao funkciju dekana, uspio dobaciti samo
do izbora u zvanje – višeg asistenta.
Nakon toga, profesorica na predmetima na kojim asistiraju otac i
kćerka postaje tragično stradala Alisa Mahmutović, koja je Alicu
smatrala znanstveno impotentnom, sposobnom samo za obavljanje
administrativnih poslova, ali moralno problematičnom. Naime,
profesorica Mahmutović se žalila na Alicine odnose sa studentima, čak
je jednom i svjedočila sumnjivoj sceni u kojoj je zatekla Alicu Arnaut
i tadašnjeg studenta. Već ranije na fakultetu je odnos između
studenata i Alice Arnaut gotovo postao skanadalozan, zbog čega je i
profesorica Ništović također upozoravala svoju asistenticu da smanji
bliskost sa studentima. Ova afera, međutim, zahtijeva poseban osvrt,
u kojem će biti pokazano da na FF UNZE odavno već ne poštuju ni
osnovne etičke i zakonske odredbe.
Nakon tragične smrti Alise Mahmutović, Alica Arnaut ubrzo doktorira i
još brže biva izabrana za docenta. Muhamedova kćerka je doktorirala na
temi “Funkcionalni stilovi u časopisu Behar“. Profesori UNSA koje smo
kontaktirali, kategorično su tvrdili da ova tema ne može biti tema
jedne doktorske disertacije. Tom prilikom su nam naveli: “Časopis
Behar nije bio ni znanstveni, čak ni časopis za literaturu. Radilo se
o popularnom vjersko-zabavnom glasilu, koje je imalo za cilj
približavanje muslimana i Hrvata. Časopis je izlazio deset godina i
jedino što može imati kao referencu, jeste objavljivanje određene
građe iz usmene tradicije Bošnjaka. Doktorirati na jezičkoj temi koja
koristi isključivo ovaj časopis kao materijal, zaista je smiješno. To
bi u najboljem slučaju mogao biti neki seminarski rad, koji bi valjan
student mogao dobro uraditi i istražiti temu u smislu nekog kulturnog
nasljeđa.“ Alica Arnaut je, međutim, stekla doktorat baš na temi
jednog jezičkog segmenta ovog časopisa. Nije li već to dovoljna ocjena
koćoperne dekanese.
Naravno, nakon toga, suspektna doktorica znanosti nastoji predstaviti
se kao “nova snaga FF“ i neko ko treba biti “pogon za budućnost“ ove
institucije. Ona se angažira na svojoj pormociji, ali ne dobacuje
dalje od lokalnih zeničkih priredbi, na kojim demonstrira svoje
skromne znanstvene kapacitete. Sve u cilju sticanja nastavničkog
zvanja na UNZE.
Nakon izbora u zvanje docenta počinje realizacija plana njenog
postavljanja za dekanesu FF UNZE. Prvo na ovu poziciju biva izabrana
neugledna i krajnje suspektna profesorica Memnuna Hasanica, koja se
takođe dovodi u rodbinske odnose sa porodicom Arnaut. Da tamo gdje ima
dima ima i vatre, pokazuje se kada ona, pored nekoliko vanrednih i
redovnih profesora, za prodekanesu bira Alicu Arnaut, koja ne samo da
nema nikakvog iskustva niti nastavnog i znanstvenog kvaliteta, nego od
referenci ima jedino zataškanu seksualnu aferu sa studentima.
Naravno, ponesena strelovitim usponom, Alica Arnaut od samog početka
obavljanja funkcije prodekanese, uz pomoć Memnune Hasanica, nastoji
ukloniti ili diskreditirati sve potencijalne protivkandidate za
sutrašnju poziciju dekanese/dekana. Prema svemu sudeći, kreator
njenog, ali i Hasanicinog djelovanja na FF je Muhamed Arnaut, koji
svim sredstvima nastoji obezbijediti dekansku fotelju svojoj kćerki.
Zato su sa Fakulteta protjerani čak i priznati profesori poput Nedžada
Ibrahimovića, Sanjina Kodrića i Nebojše Lujanovića, a primljeni su
znanstveni diletanti čiji kapaciteti teško da mogu zadovoljiti i
kriterije ozbiljnije srednje škole.
Vrhunac nasilja koje Alica Arnaut provodi uz pomoć vremešne Memnune
Hasanice, pokazuje se u raspolaganju fakultetskom imovinom kao osobnim
vlasništvom. Tako prodekanesa Arnaut, bez ikakvih zakonskih osnova i
zadovoljavanja procedura, izbacuje profesore iz kabineta, određuje ko
će šta predavati, prima asistente i nemješta doktorate znanosti.
Posljednji takav skandal desio se prije nekoliko dana, kada je Senat
UNZE vratio izvještaj o jednoj doktorskoj disertaciji koja ne
zadovoljava ni elementarne metodološke zahtjeve. Takav skandal značio
bi i smjenu ne samo komisije koja je takav doktorat pozitivno
ocijenila, nego i dekanata koji je pokušao podmetnuti “fake doktorat“.
U slučaju FF UNZE, ništa od toga se nije desilo. Kako saznajemo od
našeg izvora iz Rektorata UNZE, doktorant koji je autor sporne
disertacije, jedan je od bliskih prijatelja Alice Arnaut, koja je bila
i član komisije koja je pokušala prevariti članove Senata UNZE.
Navodno je upravo docentica Arnaut “gurala“ ovu disertaciju.
Suspektno “druženje“ suspektne prodekanese sa studentima, time je samo
dobilo i institucionalnu potvrdu o zoupotrebama. Odnosno, pokazale su
se tačnim priče da Alica Arnaut svojim “prijateljima “ studentima
“iznuđuje“ ocjene kod profesora, omogučavajući im da na taj način
završavaju studiji. Prema infrmacijama do kojih smo došli, pojedini
studenti koji su u prijateljskim odnosima sa docenticom Arnaut, ni do
danas nisu napisali pismene radnje na osnovu kojih su položili
pojedine ispite. Navodno, o tome postoje i informacije u nadležnim
institucijama, koje do danas nisu ništa preduzele da se zaustavi ovaj
način privatizacije i zloupotrebe profesorske funkcije. Imajući u vidu
“zaleđe“ Alice Arnaut, izostanak nadležnih nije neočekivan, baš kao i
zataškavanje seksualne afere od prije nekoliko godina. Ekran će u
narednim danima objaviti informacije do kojih je došao naš
Istraživački tim, a koje su vezane za brojne nezakonitosti, nepotizam
i “privatizaciju“ Filozofskog fakulteta UNZE.
Istraživački tim
Ekran.ba
