Portal Ekran.ba je preko naših izvora u Rektoratu UNSA došao do sramne
odluke UO UNSA kojom se poništava mjera izrečena nasilnom profesoru
Ugi Vlaisavljeviću. Iz odluke kojom se Vlaisavljeviću abolira
nasilništvo, vidi se, međutim, da razlog poništenja dekanovog
upozorenja nije materijalne, nego formalne prirode. Drugim riječima,
sramni UO UNSA ne poništava mjeru izrečenu Vlaisavljeviću zato jer se
nije nasilno ponašao, nego zato jer je došlo do “povreda procedure“,
što je u ovom slučaju eufemizam za političko uplitanje i zaštitu
nasilnika u akademskim redovima.
U odluci UO UNSA jasno stoji: “Cijeneći da nije ispoštovana propisana
procedura za utvrđivanje povrede radne discipline Upravni odbor je
konstatirao da doneseno pisano upozorenje nije utemeljeno na pravilno
utvrđenim činjenicama, pravilnoj primjeni materijalnog prava, te
poštovanju pravila postupka. Obzirom na naznačeno odlučeno je kao u
dispozitivu.” Šta znači “pravilna primjena materijalnog prava“, budući
da fakulteti nisu sudovi, a dekani nisu sudije, zna vjerovatno samo
suspektni Muhamed Ramadanović, Radončićev poslušnik na UNSA. Ali šta
god značila ova floskula, ostaje činjenica da niko ne spori da je Ugo
Vlaisavljević bio i ostao nasilnik koji je, nakon nasrtaja na kolege,
nasrnuo i na službenice FF. Dekan Dželilović je stao u zaštitu
službenica, a UO UNSA je rekao da niko ne smije Vlaisavljeviću braniti
da maltretira sve oko sebe.
Dakle, nakon cijelog skandala, jasno je da Univerzitetom upravlja
politika, te da na istom postoje oni na koje se zakoni i pravila ne
odnose. Ostalo je nesporno da je Ugo Vlaisavljević svojim nasilnim
ponašanjem natjerao dekana da mu izrekne ukor, koji je zbog “povreda
procedure“ (?!) poništen. U odluci o poništenju ukora nigdje nije
rečeno da činjenice o Vlaisavljevićevom nasilju nisu tačne, nego da
nisu utvrđene na odgovarajući način. Konačno: ostaje činjenica da je
Ugo Vlaisavljević nasilnik.
Ono što je ostalo neutvrđeno, a što bi trebala utvrditi disciplinska
komisija FF UNSA, jeste uzrok Vlaisavljevićevog nasilništva. Godinama
(decenijama, kako kažu upućeni!) govori se o navodnom
Vlaisavljevićevom psihičkom oboljenju. Uprkos zakonskim obavezama, do
danas niko nije zvanično utvrdio da li je Ugo Vlaisavljević
svojevremeno (više puta?) hospitaliziran kao težak psihički bolesnik.
Činjenica da to nije teško utvrditi, jer mora postojati dokumentacija
koja govori o tome, dodatno pojačava sumnje da ove infrmacije nisu bez
osnova. Nakon što su se pojavile i informacije da Vlaisavljević zbog
bolesti nije mogao služiti ni vojni rok u JNA, sve je više onih koji
su ubijeđeni da su kuloarski navodi o Vlaisavljevićevoj bolesti kao
uzroku nasilništva tačni.
Nepotvrđene informacije govore i o tome da navodno kruže dokumenti
koji potvrđuju da nasilni profesor boluje od neizlječivog psihičkog
oboljenja. Koja je “procedura“ potrebna da se utvrdi činjenica koju
nije teško utvrditi, nije nam poznato. Nije nam poznato ni ko bi mogao
znati koja je to procedura. Ali, kao što smo vidjeli iz dosadašnjeg
toka skandala Vlaisavljević, na UNSA ono što svi vide nije viđeno!
Naravno, ukoliko to tako “neko“ pomisli da trebaju misliti članovi UO
UNSA. Ali čak i tada, kao što se vidi iz sramne odluke kojom je
poništen ukor nasilniku, činjenica o nasilništvu ostaje neosporena!
Pametnima je i to dovoljno!
Istraživački tim
Ekran.ba
Ekran Portal sa stavom