Inauguracija novih članova Predsjedništva BiH bit će održana 20. 11.
2018. u Sarajevu. Odavno potvrđena informacija govori o tome da ćemo
ubrzo imati novi saziv kolektivnog šefa države. Sviđalo se to nekome
ili ne, Predsjedništvo BiH ovoga puta neće biti vezano čvrstim lancima
nacionalizma. Odgovornost Željka Komšića u takvoj situaciji će biti
nesumnjivo velika. Čak se možda može reći da je upravo Željko Komšić
taj koji bi imao obavezu da svoji radom u naredne četiri godine
obilježi mandat Predsjedništva BiH.
Njegov nedavni službeni odlazak u Zagreb i razgovori sa tamošnjim
političarima, pokazali su se ne samo kao opredijeljenost za legalno
obavljanje funkcije člana Predjedništva, nego i kao jasan stav u
pogledu Hrvatske kao ključnog partnera za BiH. Razgovori koje je
Komšić obavio, pokazali su da Hrvatska ima i drugo lice, potpuno
drugačije od onog koje pokazuju Plenković i Grabar-Kitarović,
potvrđujući da je za nacionaliste HDZ važniji od države i
konstruktivne međunarodne uloge koju bi Hrvatska trebala igrati.
Komšić je pokazao da kao partnera ženi onu hrvatsku koja ne stanuje u
neinteligentnim kolumnama i besprizornim izjavama Čovićevih zvučnika
odjevenih u odore sveučilišnih profesora, lažnih kulturnih djelatnika
i ekstremističkih kolovođa.
Hrvatska koja ne veliča ratne zločince i ne promiče kriminalce kao
političke ikone, može i mora biti partner BiH, čak i jedan od
najvažnijih oslonaca puta naše zemlje u EU. Očigledno, u takvoj
Hrvatskoj Željko Komšić, kao legitimno izabrani član Predsjedništva
BiH, nasuprot ekstremistima HDZ, ima dosta prostora da izgradi nove,
drugačije odnose sa našim susjedima. I ne samo to. Kroz takve odnose
je moguće pomoći da u Hrvatskoj sagledaju u kojoj mjeri su danas
okovani zapadnohercegovačkom političkom kaljužom Dragana Čovića, koja
cijeli region nastoji približiti Rusiji,a odaljiti od EU.
Izjave Milorada Dodika, koje govore o njegovom pacifiziranom stavu
glede pozicije u Predsjedništvu, ne bi trebale nikoga zavarati. Dodik
jednostavno ne može izaći iz nacionalističkog blata u koje je zagazio,
jer više nije u pitanju samo njegov interes i njegovo viđenje
politike. On je odavno glavni zastupnik Rusije u BiH i njegova uloga,
baš kao i uloga Dragana Čovića, je potpuno jasna. Tako da Dodikovo
djelovanje ne treba očekivati da će biti drugačije od njegove
dojučerašnje retorike. Sasvim sigurno, ono će biti umivenije, ali neće
imati drugog cilja do onog koji je Dodik i do sada jasno isticao –
etničke podjele BiH.
Ejub Daferović u cijeloj predinauguracijskoj priči ostaje sasvim po
strani. On zapravo pokazuje impotentnost SDA politike koja je svojim
odnosom i dovela BiH do ivice rasula. Od njega se teško mogu očekivati
blo kakvi pomaci i vrlo je vjerovatno da sa njegove strane neće
dolaziti ozbiljne inicijative koje bi poboljšale stanje u BiH. Ne
treba sumnjati da će se to uskoro moći i vidjeti.
2018. u Sarajevu. Odavno potvrđena informacija govori o tome da ćemo
ubrzo imati novi saziv kolektivnog šefa države. Sviđalo se to nekome
ili ne, Predsjedništvo BiH ovoga puta neće biti vezano čvrstim lancima
nacionalizma. Odgovornost Željka Komšića u takvoj situaciji će biti
nesumnjivo velika. Čak se možda može reći da je upravo Željko Komšić
taj koji bi imao obavezu da svoji radom u naredne četiri godine
obilježi mandat Predsjedništva BiH.
Njegov nedavni službeni odlazak u Zagreb i razgovori sa tamošnjim
političarima, pokazali su se ne samo kao opredijeljenost za legalno
obavljanje funkcije člana Predjedništva, nego i kao jasan stav u
pogledu Hrvatske kao ključnog partnera za BiH. Razgovori koje je
Komšić obavio, pokazali su da Hrvatska ima i drugo lice, potpuno
drugačije od onog koje pokazuju Plenković i Grabar-Kitarović,
potvrđujući da je za nacionaliste HDZ važniji od države i
konstruktivne međunarodne uloge koju bi Hrvatska trebala igrati.
Komšić je pokazao da kao partnera ženi onu hrvatsku koja ne stanuje u
neinteligentnim kolumnama i besprizornim izjavama Čovićevih zvučnika
odjevenih u odore sveučilišnih profesora, lažnih kulturnih djelatnika
i ekstremističkih kolovođa.
Hrvatska koja ne veliča ratne zločince i ne promiče kriminalce kao
političke ikone, može i mora biti partner BiH, čak i jedan od
najvažnijih oslonaca puta naše zemlje u EU. Očigledno, u takvoj
Hrvatskoj Željko Komšić, kao legitimno izabrani član Predsjedništva
BiH, nasuprot ekstremistima HDZ, ima dosta prostora da izgradi nove,
drugačije odnose sa našim susjedima. I ne samo to. Kroz takve odnose
je moguće pomoći da u Hrvatskoj sagledaju u kojoj mjeri su danas
okovani zapadnohercegovačkom političkom kaljužom Dragana Čovića, koja
cijeli region nastoji približiti Rusiji,a odaljiti od EU.
Izjave Milorada Dodika, koje govore o njegovom pacifiziranom stavu
glede pozicije u Predsjedništvu, ne bi trebale nikoga zavarati. Dodik
jednostavno ne može izaći iz nacionalističkog blata u koje je zagazio,
jer više nije u pitanju samo njegov interes i njegovo viđenje
politike. On je odavno glavni zastupnik Rusije u BiH i njegova uloga,
baš kao i uloga Dragana Čovića, je potpuno jasna. Tako da Dodikovo
djelovanje ne treba očekivati da će biti drugačije od njegove
dojučerašnje retorike. Sasvim sigurno, ono će biti umivenije, ali neće
imati drugog cilja do onog koji je Dodik i do sada jasno isticao –
etničke podjele BiH.
Ejub Daferović u cijeloj predinauguracijskoj priči ostaje sasvim po
strani. On zapravo pokazuje impotentnost SDA politike koja je svojim
odnosom i dovela BiH do ivice rasula. Od njega se teško mogu očekivati
blo kakvi pomaci i vrlo je vjerovatno da sa njegove strane neće
dolaziti ozbiljne inicijative koje bi poboljšale stanje u BiH. Ne
treba sumnjati da će se to uskoro moći i vidjeti.
Ekran Portal sa stavom