Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Miroslav Tuđman, kojeg neki naši izvori bliski vrhu HDZ Hrvatske
smatraju jednim od ključnih kreatora politike prema BiH, uključio se u
Plenkovićevu i Čovićevu besmislenu kampanju protiv BiH. Zagovarajući
segregacijske principe, a istovremeno se pozivajući na
“jednakopravnost naroda u BiH“ Miroslav Tuđman se žalio predstavnicima
NATO na rezultate izbora u BiH. On je govorio o neravnopravnosti
Hrvata izraženoj u činjenici da je Čović izgubio izbore, istovremeno
sakrivajući činjenice vezane za segregacijsku politiku koju HDZ
provodi svuda gdje ima večinu u vlasti.
Tuđman, naravno, “zaboravlja“ i to da je upravo stav Dragana Čovića i
vrhuške HDZ-a BiH razlog zbog kojeg hercegovački Srbi još uvijek nisu
konstitutivni na teritoriji Hercegovačko-neretvanske županije/kantona.
Tuđman ne govori o Čovićevoj licemjernoj šutnji i načinu na koji su
Hrvate u Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrali Srbi. Ni njemu,
kao ni Čoviću ne smeta Dodikov odabir Hrvata u NS RS, ali mu smeta to
što Čović nije u Predsjedništvu BiH. Naravno, jer je zvanična politika
Hrvatske trenutno u potpunosti okrenuta disoluciji BiH.
Zaista su smiješne Tuđmanove prijetnje NATO savezom, budući da najveći
Čovićev politički partner u državi-član Predsjedništva iz reda srpskog
naroda Milorad Dodik, BiH već godinama onemogućava da pristupi
Alijansi. Od svega, ostaje samo da se zaključi da je Miroslav Tuđman
nastavljač politike prema BiH koju je kreirao njegov otac, a koja je
usmjerena prema cilju podjele BiH između Srbije i Hrvatske.
Ne treba zaboraviti da ova politika ima pristalice i u Sarajevu.
Dovoljno je samo znati to da je Tuđman sveučilišni kolega nekim od
miljenika “bošnjačke politike“ poput Nerzuka Ćurka, Uge
Vlaisavljevića, Sanje Vlaisavljević, Damira Kukića, Dženana Husremović
i drugih, koji sa Tuđmanom surađuju u nastavnim i “vannastavnim“
aktivnostima. Zato i nije čudno da zastupnici Čovićevih i Tuđmanovih
ideja u Sarajevu uživaju sve što uživaju pripadnici neformalnih
centara moći. Očigledno, ideje “trećeg entiteta“ pogoduju i onima koji
žele osnovati “drugi entitet“. Logično je, jer nema trećeg bez drugog!
smatraju jednim od ključnih kreatora politike prema BiH, uključio se u
Plenkovićevu i Čovićevu besmislenu kampanju protiv BiH. Zagovarajući
segregacijske principe, a istovremeno se pozivajući na
“jednakopravnost naroda u BiH“ Miroslav Tuđman se žalio predstavnicima
NATO na rezultate izbora u BiH. On je govorio o neravnopravnosti
Hrvata izraženoj u činjenici da je Čović izgubio izbore, istovremeno
sakrivajući činjenice vezane za segregacijsku politiku koju HDZ
provodi svuda gdje ima večinu u vlasti.
Tuđman, naravno, “zaboravlja“ i to da je upravo stav Dragana Čovića i
vrhuške HDZ-a BiH razlog zbog kojeg hercegovački Srbi još uvijek nisu
konstitutivni na teritoriji Hercegovačko-neretvanske županije/kantona.
Tuđman ne govori o Čovićevoj licemjernoj šutnji i načinu na koji su
Hrvate u Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrali Srbi. Ni njemu,
kao ni Čoviću ne smeta Dodikov odabir Hrvata u NS RS, ali mu smeta to
što Čović nije u Predsjedništvu BiH. Naravno, jer je zvanična politika
Hrvatske trenutno u potpunosti okrenuta disoluciji BiH.
Zaista su smiješne Tuđmanove prijetnje NATO savezom, budući da najveći
Čovićev politički partner u državi-član Predsjedništva iz reda srpskog
naroda Milorad Dodik, BiH već godinama onemogućava da pristupi
Alijansi. Od svega, ostaje samo da se zaključi da je Miroslav Tuđman
nastavljač politike prema BiH koju je kreirao njegov otac, a koja je
usmjerena prema cilju podjele BiH između Srbije i Hrvatske.
Ne treba zaboraviti da ova politika ima pristalice i u Sarajevu.
Dovoljno je samo znati to da je Tuđman sveučilišni kolega nekim od
miljenika “bošnjačke politike“ poput Nerzuka Ćurka, Uge
Vlaisavljevića, Sanje Vlaisavljević, Damira Kukića, Dženana Husremović
i drugih, koji sa Tuđmanom surađuju u nastavnim i “vannastavnim“
aktivnostima. Zato i nije čudno da zastupnici Čovićevih i Tuđmanovih
ideja u Sarajevu uživaju sve što uživaju pripadnici neformalnih
centara moći. Očigledno, ideje “trećeg entiteta“ pogoduju i onima koji
žele osnovati “drugi entitet“. Logično je, jer nema trećeg bez drugog!
 |
|
|
