Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Ponovo raskrinkana Sanja Vlaisavljević

Ponovo raskrinkana Sanja Vlaisavljević

Nedavno pojavljivanje Sanje Vlaisavljević na TV1 i napadi u režiji
provincijskog “nazovi-novinara“ Ernada Metaja, samo je pokazalo
medijsku kaljužu koja ispunjava javni prostor u BiH. Bestidni napadi
Vlaisavljevićke, očigledno aranžirani od strane šibicarskog urednika
Metaja, svoj epilog su dobili u demantiju kojim je prof. dr. Samir
Arnautović raskrinkao razloge Vlaisavljevićkinog kidisanja prije svega
na njega, ali i na profesore Filozofskog fakulteta.
Do koje mjere je Vlaisavljevićkin novinar-šibicar Ernad Metaj lišen
morala, najbolje pokazuje činjenica da demanti koji je upućen TV1,
mediju koji se inače povezuje sa nekim paraobavještajnim krugovima u
Sarajevu i BiH, nije objavljen integralno. Objavljeni su samo oni
dijelovi koji neposredno demantiraju Vlaisavljevićkine očigledne laži,
ali nije objavljen dio Arnautovićevog pisanja u kojem se razotkrivaju
razlozi medijske harange protiv ovog i drugih profesora Filozofskog
fakulteta.
Ekran je došao u posjed integralnog teksta demantija, koji
objavljujemo u cjelini. Iz teksta je jasno da na TV1 nisu ni smjeli
objaviti ovaj demanti, jer on raskrinkava i njihovo uredništvo kao
organizaciju čiji interes jeste plasiranje dezinformacija i blaćenje
onih ljudi koji svojim društvenim i političkim djelovanjem ne
odgovaraju koncepciji ove šibicarske televizije. Najžalosnije u svemu
je što ovakve emisije, koje šire govor mržnje, laži i dezinformacije,
bivaju realizirane uz podršku institucija kao što je USAID! Uostalom,
tekst demantija profesora Arnautovića, koji slijedi, najbolje govori o
čemu se radi!

Tematizirajući problem nepotizma i korupcije u visokom obrazovanju,
TV1 je u svojoj emisiji Bez straha i cenzure Sanji Vlaisavljević dala
medijski prostor da, zbog nerealizirane ambicije ostvarivanja
akademske karijere, nesmetano blati i vrijeđa profesore Univerziteta u
Sarajevu, prije svih profesore Filozofskog fakulteta na kojem je
željela dobiti docenturu, a poimenice mene. Neprihvatljivo je da jedna
profesionalna televizijska kuća, bez pružanja mogućnosti iznošenja
protivargumenata, daje medijski prostor dokazano nekompetentnoj osobi
da, vođena isključivo osobnim interesima i sukobima, iznosi
nepristojno netačne stvari o situaciji na univerzitetima, koja je
inače kritična. Bujica laži i brutalni pokušaj obmanjivanja javnosti,
natjerali su me da reagiram i zahtijevam demant onoga što je Sanja
Vlaisavljević rekla o meni i što bi se moglo odnositi na mene.
Prije svega, brutalna je laž (laž definiram kao svjesno izgovorenu
neistinu, sračunatu tako da nanosi štetu trećim licima) da je Sanja
Vlaisavljević dokazala svoje tvrdnje o mom tobožnjem plagiranju.
Istina je da sam u tri knjige detaljno pobio sve njene navode, naveo
primjere koji dokazuju da je ona manipulirala činjenicama, nepobitno
dokazao da je Sanja Vlaisavljević za filozofiju nekompetentna osoba i
da nema osnova da izriče sudove o plagijarizmu u filozofiji i
znanosti, kao i to da nije imala nikakav profesionalni motiv da piše o
plagijarizmu, već samo osobni.
Uostalom, činjenica da niko relevantan nije podržao njene optužbe, čak
ni u vremenu kada je njen suprug obnašao funkciju prorektora
Univerziteta u Sarajevu, sama za sebe govori dovoljno u prilog tome da
su njene tvrdnje ništa drugo do manipulativne laži sračunate tako da
jedino mogu nanijeti štetu trećim licima, odnosno meni. Tri knjige
koje to dokazuju sadrže, pored velikog broja drugih primjera koji nisu
navedeni, i navode nekoliko redovitih profesora, među kojima su i
članovi ANU BiH i međunarodnih akademija znanosti. Samo u zemlji sa
visokim stupnjem korupcije u pravosuđu, kakva je Bosna i Hercegovina,
navodi o plagijarizmu potpuno nekompetentne osobe, koje praktično
pobija cijela akademska zajednica, a eksplicite nekoliko profesora i
akademika, ne bi bili presuđeni kao kleveta. Ali to je već neka druga
priča u kojoj bi tema bilo pravosuđe!
Klevetnički motiv Sanje Vlaisavljević nalazi se u sljedećem: istina je
da sam u obimnom materijalu od tri knjige dokazao da su laži Sanje
Vlaisavljević usmjerene prema sakrivanju činjenice da je Ugo
Vlaisavljević, uz jednog profesora Šumarskog fakulteta, jedini
dokazani plagijator na Univerziteta u Sarajevu, koji je, mijenjajući
samo naslov svoje magistarske radnje, istu objavio kao novu knjigu i
uz tadašnju političku podršku na Univerzitetu u Sarajevu, stekao
presudnu referencu za izbor u zvanje redovitog profesora.
Također je istina da je optužbama protiv mene, Vlaisavljević htjela
diskreditirati moj stav da je njeno sticanje titule doktora znanosti
najveći skandal u povijesti Filozofskog fakulteta, a moguće i
Univerziteta. Detaljno sam obrazložio da je Sanja Vlaisavljević
iznijela znanstveno i civilizacijski nedopustive teze, koje stoje i u
suprotnosti sa zakonskim obavezama Filozofskog fakulteta da brani i
razvija humanističku tradiciju. Naime u svojoj  doktorskoj disertaciji
Sanja Vlaisavljević, zastupa segregacijske stavove, između ostalog u
tom kontekstu proglašavajući “demokratskim pravom“ koncept “dvije
škole pod jednim  krovom“, koji se u svim relevantnim institucijama
suvremenog svijeta, a prije svih u institucijama EU, smatra
civilizacijski neprihvatljivim.
Zvanični akt koji sam svojevremeno uputio Filozofskom fakultetu,
reagirajući na znanstveno i civilizacijski nedopustive stavove
iznesene u tzv. doktortskoj disertaciji Sanje Vlaisavljević, koji
dostavljam TV1, potvrđuje da u iznošenju stavova nisam iznio niti
jedan osobni razlog, kao što se to kaže u spornoj emisiji, zbog kojeg
smatram da Sanja Vlaisavljević nije i ne može biti doktor znanosti.
Naprotiv, vrlo precizno sam rekao da se ne radi o znanstvenom radu,
nego o vrlo prizemnom političkom pamfletu koji sa znanošću nema
nikakve veze. Pored toga, činjenica da neko doktorira na odsjeku na
kojem je u to vrijeme predavao supružnik tog doktoranta, kao i
činjenica da je predsjednik komisije za odbranu spornog doktorata u
rodbinskoj vezi sa doktorantkinjom, a o čemu nisam pisao u svom dopisu
Fakultetu, smatram da dovoljno govori o razmjerama skandaloznosti ove
tzv. doktorske disertacije. Da bi bile sakrivene ove i druge činjenice
koje sam iznosio, Sanji Vlaisavljević i njenom suprugu je bilo
neophodno da mene optuže upravo za ono što oni sami rade.
Drugi razlog bjesomučne harange protiv mene, za koju dotična i njen
suprug imaju u svakom pogledu nedopustivu podršku pojedinih medija,
leži u činjenici da bračni par Vlaisavljević predstavlja okosnicu
promotora segregacijskih političkih teza, kojima se javno
suprotstavljam. U tom smislu, nisam jedina meta njihovog atakovanja,
što se moglo vidjeti i u spornoj emisiji, ali svakako jesam prioritet
njihovih napada. U sudskom materijalu od tri knjige, oba motiva ili
razloga medijskog kidisanja na mene detaljno sam obrazložio, ali u
emisiji TV1 ništa od toga nije bilo spomenuto, dok su kao relevantan
materijal spominjane dvije bizarne knjige Sanje Vlaisavljević, koja u
njima svoje tvrdnje dokazuje samim tim tvrdnjama! Zaista nedopustivo
za jednu profesionalnu medijsku kuću!
Konačno, tvrdim da, suprotno lažima Sanje Vlaisavljević, na Odsjeku za
filozofiju nema onih koji su, kako ona kaže, parafraziram, “zajedno
išli u školu, živjeli u istoj ulici, zajedno maturirali, zajedno
studirali, zajedno diplomirali, magistrirali, doktorirali, jedni
drugima pisali referate za izbor“ i ko zna šta sve još ne. Dakle, na
Odsjeku za filozofiju nema takvih profesora, baš kao što nema niti
jednog doktorskog studija koji su realizirala samo tri profesora.
Takve tvrdnje Sanje Vaisavljević smatram svjesnim izricanjem neistina,
ili, jednostavnije rečeno – lažima!
Da ne bih previše opterećivao gledateljstvo detaljima medijskog
nedjela Sanje Vlaisavljević zaključujem: optužbe za plagijarizam koje
upućuje Sanja Vlaisavljević zasnovane su na monstruoznim
konstrukcijama, što dokazujem trima knjigama, i predstavljaju
nesvakidašnji primjer opskurnih laži. Ove laži motivirane su osobnim
razlozima prikrivanja vlastitog nedjela, kao što sam ukratko naveo, i
političkim motivima diskreditacije svih onih koji ne pristaju na
uređenje Bosne i Hercegovine na principima etničke segregacije.
Uostalom zapitajmo se: nije li previše stupidna tvrdnja prema kojoj su
svi na Univerzitetu u Sarajevu korumpirani, nepotistički povezani i
“imaju orahe u džepovima“ i zato ne podržavaju laži Sanje
Vlaisavljević, koja je, uz to, svoj akademski put od studentice do
današnje problematične doktorice znanosti prošla u braku sa svojim
profesorom?! Nije li upravo način na koji je ona stekla diplome
primjer nepotizma i korupcije, što je i bila tema sporne emisije na
koju sam morao reagirati?! U tom smislu, Sanja Vlaisavljević je
zasigurno posljednja osoba koja bi trebala javno govoriti o
akademizmu, znanosti i univerzitetima.

S poštovanjem.

prof. dr. Samir Arnautović

About Ekran

Check Also

Ima li simbolike: iste večeri kada je BiH dobila zeleno svjetlo za (pre)govore o pridruživanju EU, njena nogometna reprezentacija je na svom terenu savladana od Ukraine!

Euforija zbog otvaranja vrata BiH za (pre)govore koju je širila “trojka” bila je na svom …