Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Ovaj članak od njegove prve izrade prije par godina nije izgubio na
aktualnosti. Dapače situatcija se čak i pogoršala. Nakon što
zastupnici u EU još uvijek nisu našli rješenje za humanitarnu
katastrofu, migrantska kriza je stigla i u Bosnu i Hercegovinu.
Princip solidarnosti je u raspadnom stanju.
Piše Ružica Čubela
O dehumanizaciji
Ryszard Kapucinski spominje tri velike kuge našeg vremena, jedna je
nacionalizam, druga rasizam, a treća religiozni fundamentalizam. Iza
toga stoji jedan iracionalizam kao i činjenica da se na ljude gleda
kao na iskoristivo oruđe u isključivanju imaginarnog neprijatelja, a
on je često onaj koji je drugačiji. Marginalizacijom i ograničenjem
drugog, koji se potiče na bijeg i onda često ne prihvata ni u
granicama države u koju bježi, nastoji se ojačati vlastita grupa, kaže
Tschernokoshewa.
Trenutno smo svjedoci brojnim raspravama oko izbjeglica, koje nas
prate od ‘kafanskih filozofija’ preko ‘političkih floskula’ pa čak i
do studentskih učionica, začinjenih iskazima kao: “ima ih previše”,
“naseliti će se zauvijek”, “sigurno su teroristi među njima”. Sve to
paralelno prati stvaranje ksenofobnih grupacija, koje su u stanju
zapaliti prihvatilišta za izbjeglice, podizati žice pa čak i fizički
napadati – dok su ljudi u bijegu da spase živu glavu. Također, u
Evropi ponovo uskrsava priča o pravima izbjeglih, kompliciranim
procedurama koje prate ostanak, zastrašivanje, deportacije ili
pojačane kontrole.
Forsirana migracija sama je po sebi traumatsko iskustvo i stavlja
osobu u veliku neizvjesnost, koja stvara trajni strah i nesigurnost. U
svemu tome, ljudi i ne misle na to da ih se, možda, i neće prihvatiti
u novoj sredini. Perverzno je, stoga, gledati na “malim ekranima“
sliku ljudi koji bježe iz jednog mjesta, koje je nepodnošljivo za
život, dok na drugoj slici gledamo kako ih se pušta da tonu u moru
ili, a ako su malo sretniji, kako spavaju na podovima ulica,
kolodvora, parkova i drugim javnim prostorima.
Kao što Malkki navodi, izbjeglice se često prezentiraju kao pasivni
primaoci pomoći izgubljenog identiteta, koji se teško mogu
kontrolisati; koriste se riječi kao „cunami“ ili „valovi“ izbjeglica,
sam naziv nam sugerira nešto negativno što dolazi. Integritet
identiteta postaje najbitnija tema da bi se stvorila jedna slika
imaginarnog neprijatelja od kojeg prijeti opasnost. Na taj način
negiraju se svi drugi ljudski aspekti identiteta.
Sam koncept doma može biti dio identiteta u različitim oblicima, ali
ga demagozi svjesno koriste kao sredstvo, da bi ga instrumentalizirali
prema nacionalističkim ili rasističkim razmišljanima, kaže Gröner.
Nacionalni socijalizam je spojio kategoriju doma sa rasom, bazirajući
se na konceptu nacije. Čak i u danjašnjem diskursu na primjeru
zajednice Roma i Sinti možemo pratiti koliko se taj aspekt identiteta
zloupotrebljava jer se stigmatiziraju da nemaju “svoju očevinu”, a
„tako se ne živi“.
U stvarnosti je dom ispunjen različitim ideološkim fasetama i
kulturnim odnosno praktičnim iskustvima i može se samo opisati kao
odnos sa poznatim ljudima, uobičajnim ukusima hrane, jezikom na kojem
se sporazumijemo ili osjećajima utjehe, povjerenja, pripadnosti. Dom
doprinosi kreiranju identiteta, ali se ne može izjednačiti sa nacijom.
U ostalom, identitet sam nije statičan i konstantno se nanovo kreira,
a i konstruira u odnosu na drugoga. Time promjena značenja doma
kolerira sa kontekstom. Ljudi koji su odvojeni od poznate životne
sredine definiraju dom nanovo, u novoj sredini, jer kada je spoj
između starog i novog doma prekinut, dom se redefinira najmanje u
njegovoj teritorijalnoj komponenti, da bi se osoba na novom mjestu
mogla osjećati barem sigurno ili primljeno. Promjena tog osjećaja
otvara i novu dimenziju – dimenziju integracije u novoj sredini, za
koju se još nije pronašlo optimalno riješenje, kao i za spriječavanje
razloga iz kojih su ljudi uopšte prisiljeni da bježe – živimo u
dekadentnom generalnom stanju beskučništva sa preko 70 miliona ljudi
na svijetu u bijegu (UNHCR).
Ono o čemu se najmanje raspravlja su razlozi za progon. Češće se čuje
“izbjeglička kriza” nego geopolitički interesi koji stoje iza nje, te
ksenofobno ponašanje u zemljama kroz ili u koje biježe. Tako se čini
da su problem sami ljudi koji su u bijegu, a ne oni koji su oko
njihovih kuća napravili pakao.
