Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Besprizorni “akademski nasilnik“, profesor na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, Ugo Vlaisavljević ne izlazi iz skandala.Ovoga puta se
otkrilo da je bez suglasnosti matičnog fakulteta angažiran za
obavljanje nastave na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici
(FFUNZE). Cijeli skandal je dobio šire razmjere kada se ispostavilo da
Vlaisavljević nema kompetencije za izvođenje nastave iz predmeta
Filozofija i kultura, te da je radi toga namještana situacija u kojoj
bi mu “ispod žita“ bila data mogućnost da obavlja poslove za koje nema
kompetencije.
Do koje mjere je na FFUNZE nezakonito ponašanje zavladalo, najbolje
govori poprilično nepismeni dopis skandalozne dekanese Memnune
Hasanice, u kojem se ne traži angažman kompetentnog profesora, nego
imenom i prezimenom Uge Vlaisavljevića. Prema informacijama koje imamo
od našeg izvora, Vlaisavljević kao nekompetentan za ono za što ga
Hasanica želi angažirati, neće dobiti suglasnost matičnog odsjeka i
neće moći na zakonit način obavljati i sticati materijalna sredstva po
osnovu ugovora o djelu. Time će definitivno biti počinjena još jedna u
dugom nizu nezakonitosti koje Hasanica (čuvena Nuna) skoro svakodnevno
čini.
Vrlo je interesantno da Vlaisavljevićev angažman u Zenici podržava i
ministar obrazovanja ZDK Spahija Kozlić. Kozlić je u “zeničkim
akademskim krugovima“ poznat po nadimku “babilonski filozof“ i krajnje
nekompetentna osoba, koja nije imala kapacitet steći doktorat na UNSA,
nego je po isti morala ići u Banjaluku. Taj i takav Spahija Kozlić, iz
političkih razloga podržava nezakoniti angažman Vlaisavljevića i na
svaki način zataškava nezakonitosti Memnune Hasanice. Naravno, sve je
to moguće s obzirom da Vesna Kaknjo, glavna tužiteljica ZDK, po
višekratnim prijavama činjenja krivičnih djela na NZE “postupa“ tako
da ne čini ništa u pravcu sprečavanja daljeg urušavanja ove
institucije.
Neovisno o nezakonitostima Hasanice, najnoviji skandal Uge
Vlaisavljevića pokazuje da na univerzitetima u BiH postoje oni koji
mogu nekažnjeno da rade šta hoće. Tako i Vlaisavljević umjesto
traženja suglasnosti za angažman na početku školske godine, istu želi
izdejstvovati uveliko nakon početka semestra. Svjestan svoje
nekompetentnosti i činjenice da ne može na zakonit način dobiti
odobrenje o angažmanu, on je pribjegao taktici stavljanja pred svršen
čin i vršenja pritiska na one koji mu trebaju odobriti angažman tamo
gdje isti ne bi smio dobiti.
Očigledno naviknut na stalne nezakonite pogodnosti, Vlaisavljević
smatra da nema obavezu osvrtati se na zakonske obaveze i
kompetencijske parametre. Zato sa svoju bahatost, nasilnost i
nekompetentnost po Zenici sada optužuje one kod kojih ista ne prolazi.
Zaista bijedno, ali oni kojii poznaju Vlaisavljevića već su navikli na
njegovu intelektualnu i moralnu bijedu.
