Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Svakodnevno smo svjedoci nastojanja raznih poduzetničkih udruženja da
izdejstvuju smanjenje plaća u javnom sektoru, koje bi u stvari bilo
manevar za uzimanje novca za vlastite firme. Ostavljajući po strani o
kakvim se poduzetnicima radi, koliko je među njima ratnih i poratnih
profitera, tajkuna i firmi sa sumnjivim poslovanjem, nevjerovatno je
da vlast uopće razmatra prijedloge koji znače otvoreno zavlačenje ruku
u džepove građana.
Zaposleni u javnom sektoru nisu ničim izazvali pogoršanje
epidemiološke situacije i trenutno jedini, kako-tako, obavljaju svoje
poslove. Smanjenje plaća u ovom sektoru, zasigurno bi značilo i
obeshrabrivanje onih koji u otežanim uvjetma obavljaju svoje poslove.
Istovremeno, to ne bi značajnije uticalo na ekonomsku situaciju. Firme
koje su uspješne ne bi postale uspješnijim, niti bi se na ovaj način
mogla očuvati radna mjesta, o kojima oni govore da treba da budu
sačuvana. Radi se o tome, da bi time stvari ble samo pogoršane i da se
ne bi ništa kvalitetno desilo.
Budžetske rezerve su nešto za čim bi, nema sumnje, trebalo posegnuti i
staviti ih u funkciju bržeg oporavka privrede. Međutim, postavlja se
pitanje koja to preduzeća treba podržati i šta je to što treba dobiti
potporu. Paušalne ocjene i procjene koje za rezultat ne mogu imati
ništa drugo do ugrožavanje likvidnosti kućnih budžeta zaposlenih u
javnom sektoru, teško je okarakterizirati drugačije nego kao pokušaj
da se lovi u mutnom i privatni sektor dovede do budžetskih sredstava.
Iz istog tog sektora još nije data niti jedna inicijativa za oporavak
koja ne bi podrazumijevala uzimanje novca od onih koji ga ionako imaju
jedva dovoljno. Mjere vlasti ne bi smjele biti ugrožavanje jednih za
račun drugih, nego stvaranje uvjeta da se privreda brže oporavi na
način koji neće pogoditi ne koji ne moraju biti pogođeni.
