Ekran Portal sa stavom
Related Articles
U svojoj analizi odnosa islamskih zemalja prema BiH, ugledna njemačka
redakcija Deutsche Welle pokazuje da je izostanak pomoći islamskih
zemalja dokaz katastrofalne politike SDA. Koristeći se i nekim
islamističkim izvorima, koji se nerijetko vezuju za iransku politiku,
DW pokazuje da je izostanak pomoći BiH od strane islamskih zemalja
direktna posljedica politike SDA, koja nikada nije gradila državničku
politiku međunarodnih odnosa, nego isključivo stranačku.
Naravno, ta stranačka politika vezana je za interese uskih krugova
pojedinaca iz vrha SDA. To se očituje i u odnosu prema Turskoj, sa
kojom je SDA vodila isključivo stranačku politiku kroz odnose sa AK
partijom predsjednika Erdogana. Zato Turska ne prepoznaje BiH kao
državu građana, nego isključivo kao područje na kojem vlada “brat
Bakir“, koje nije ništa drugo do besperspektivni komad zemlje u
Evropi, u koji, zbog širih političkih odnosa, ne vrijedi ulagati.
To pokazuju i ulaganja Turske u Srbiju, koja daleko premašuju ulaganja
u BiH, kao i odnos ove države prema Srbiji, koji je državnički,
nipošto stranački. Ista stvar je i sa drugim islamskim zemljama, koje
u politici SDA nisu mogle BiH prepoznati kao državnog partnera. Arapi
su, primjera radi, u Sarajevu našli prostor u kojem mogu jeftino i
neobavezno graditi, dobijali su koncesije koje su nezamislive u drugim
evropskim zemljama, ali je njihov odnos prema BiH ostao na razini
odnosa prema komadu zemlje na kojem postoji muslimanska većina, prema
kojoj ne postoje nikakve ni poslovne ni moralne obaveze.
Rezultat je to politike servilnosti, koja je u SDA provođena zarad
osobnih interesa pojedinaca i struja, a prije svih zarad interesa
Bakira Izetbegovića. U svemu tome, gubitnik je BiH, što zorno pokazuje
kriza sa korona virusom. Niko od islamskih država nema interes pomoći
BiH, dok taj interes nalaze u svim susjednim državama. Zašto?! Zato
jer je SDA decenijama vodila “politiku zavjereništva“, u kojoj se
redstavljala kao muslimanska stranka koja ne vlada državom i prema
drugim državnim politikama islamskih zemalja nastupala isključivo kao
politički faktor vjerske skupine. Zato nije neočekivano da islamske
države u BiH ne prepoznaju ni interes, ni moralni obzir, jer naša
državna politika, koja je bila prepuštena SDA, nikada to nije ni
gradila. Lamentiranja reisa Kavazovića nad “nesporazumom politika“,
kao i njegovo smiješno ubjeđivanje da stvari nisu takve kakve vidimo
da jesu, nego su onakve kako njemu i njegovoj skupini odgovara da
budu, samo je jadni pokazatelj potpune nemoći i nedoraslosti
“bošnjačke politike“ suvremenim političkim tokovima. Što je najgore,
ni sada ta politika nema namjeru praviti zaokret i usmjeriti se prema
državi.
I sada SDA nastoji, otimajući od građana, zaštititi svoje tajkune i
ratne profitere. Jednostavno, “bošnjačka politika“ nema kapacitet
državotvorne politike i ne može razumjeti da BiH samo kao građanska
država može opstati, a samim tim i Bošnjaci u njoj postojati.
Situacija sa pandemijom pokazuje da ni sada vođe te politike ne
razumiju logiku međunarodnih odnosa. Oni ne razumiju šta je to moderna
država, niti mogu pojmiti da individualni interesi, čak i u cilju
svoga ostvarenja, moraju biti usklađeni sa interesima države, a ne
obrnuto.
