Nepotrebno dezinformiranje javnosti iz Rektorata UNSA

Najnovija WEBOMETRICS-ova rang lista univerziteta, pokazuje da je visoko obrazovanje u BiH na dnu evropskog, pa i svjetskog obrazovanja. Jedini univerzitet koji se održava među prvih 2000 univerziteta, je Univerzitet u Sarajevu (UNSA). Najstariji bh univerzitet je ujedno i daleko najbolje rangiran na svjetskoj listi. Na novoj listi UNSA se nalazi na 1496. mjestu, što je određeni pomak na rangiranje iz januara ove godine, kada je ova institucija bila na 1554. mjestu.

Eksperti visokog obrazovanja kažu da se samo prvih 500 univerziteta na ovim listama može računati u ozbiljne znanstvene i obrazovne institucije. Prvih 1000 univerziteta spada u one koji, uz određene reformske poteze, mogu zadovoljiti minimalne kriterije ozbiljnih znanstvenih i obrazovnih centara, dok je sve preko toga područje deklasiranih univerziteta. Očigledno, naši univerziteti su daleko od toga da imaju međunarodni ugled kakav su nekada imali.

Zato čudi da iz Rektorata UNSA poručuju kako je 1496. pozicija “najbolji pasman Univerziteta ikad“! Nevjerovatno je da na ovoj instituciji zaboravljaju svijetle trenutke UNSA kada je na istim listama ova visokoškolska institucija zauzimala 722. mjesto i bila u stalnom usponu, približavajući se poziciji među 500 prvih u svijetu!

Nakon tog sjajnog vremena (koje očito neki nerazumno žele zaboraviti!), zabilježenog u mandatnom periodu rektora prof. dr. Faruka Čaklovice, na čelo ove institucije došao je kriminalizirani Muharem Avdispahić, koji je UNSA, jednostavno rečeno, sunovratio. Avdispahić je izgubio podršku i samo je uz pomoć političkih centara moći do danas ostao izvan odgovornosti za kriminalna djela koja je radio kao rektor Univerziteta, a iza njega je ostala pustoš! Univerzitet je od 722. mjesta, došao u situaciju da se ne nalazi ni među 2500 prvih univerziteta.

Očigledno, nekome je to odgovaralo! Uz veliku energiju i upornost, sadašnji rektor Rifat Škrijelj je uspio zaustaviti propadanje UNSA! Njemu je trebalo pune četiri godine, uz kontinuiran rad, da zaustavi tendenciju pada koju je uspostavio Avdispahić. Kada se sagledaju sve okolnosti, ono što je Škrijelj uradio zaista je bilo spašavanje od propadanja i predstavljalo je značajan uspjeh. Zato čudi potreba da se današnja pozicija UNSA proglašava “najboljom ikad“, kada svi još dobro pamte vrijeme u kojem je Univerzitet bio grant-holder evropskih projekata, organizator svjetskih konferencija sa dugom tradicijom i svjetskim značajem, kada su profesori i studenti bili stimulirani za izvrsnost u radu i kada se značaj davao onima koji su prisutni u evropskim i svjetskim publikacijama od znanstvenog značaja, a ne u akademskim klovnovima i profesorima koji preko frizure dolaze do profesure.

Nepotrebno je, a i višestruko štetno, brisati iz sjećanja prestižne rezultate, da bi se uvećali rezultati koji su aktuelni. U ovom momentu je, smatraju eksperti visokog obrazovanja, važno da je UNSA ostvario bilo kakav napredak, makar i minimalan, jer on pokazuje da su zaustavljene tendencije pada i propadanja. Ta činjenica je već dovoljna da bi se moglo reći da je ostvaren određeni uspjeh. Nepotrebno je, stoga, umanjivati historijske uspjehe, da bi se uvećali trenutačni rezultati. Treba nastaviti dalje u razvoju i otkloniti još uvijek prisutne destruktivne tendencije na UNSA. To će, svakako, biti neuporedivo važnije i potrebnije od besmislenog samohvalisanja i samoreklamiranja.