Muharem Avdispahić bez srama o “dostojanstvu univerziteta“

Najgori rektor Univerziteta u Sarajevu (UNSA) u povijesti ove visokoškolske institucije, Muharem Avdispahić, pokazujući da nema ni trun stida i srama, ovih dana je u paraobavještajnoj novini Oslobođenje pisao o “dostojanstvu univerziteta“! Dakle, osoba koja je skoro uništila UNSA i akademsko dostojanstvo na ovoj instituciji u potpunosti devastirala, sada se osmjelila da piše upravo o “akademskom dostojanstvu“!

Podsjetimo se, Muharem Avdispahić je kao politički rektor, doveden putem SDA parlamentarnog nasilja, UNSA preuzeo kada je ova institucija bila najbolje plasirana u svojoj povijesti (722. mjesto na Webometrics listi) i za vrlo kratko vrijeme Univerzitet doveo na 2000 i neku poziciju na istoj listi. On je, skupa sa Ugom Vlaisavljevićem i dokazanim plagijatorom Farukom Mekićem uništio međunarodni rejting UNSA, evropske projekte bukvalno razvalio i akademske odnose u potpunosti devastirao kroz podsticanje sukoba i kriminalne radnje za koje nikada nije procesuiran. Univerzitet se do danas nije oporavio od kriminalnog i nasilnog djelovanja koje je Avdispahić uveo kao princip upravljanja.

Uz sve to, Muharem Avdispahić je profesor koji nikada nije objavio niti jednu jedinu knjigu, mada je u svakom njegovom izvještaju za napredovanje bila najavljivana nova i nova knjiga. Njegovo kriminalno sticanje akademskih titula, nastavljeno je kriminalnim djelovanjem na poziciji dekana Prirodnomatematičkog fakulteta i rektora UNSA. Sa takvim rezultatima, Avdispahić je postao jedini rektor u povijesti UNSA koji nije dobio drugi mandat, odnosno kojem je Senat odbio ukazati povjerenje koje je do njegovog “rektorovanja“ bilo ustaljena praksa i običaj. Taj i takav Avdispahić danas govori o “dostojanstvu univerziteta“.

Besmisleno je sada navoditi nebuloze koje je pisao ovaj sramni matematičar. Sve što on kaže niti ima smisla, a veoma često nema nikakve veze sa činjenicama, odnosno predstavlja klasične laži u interesu ostvarivanja nekog nečasnog cilja. Sama činjenica da se usuđuje govoriti o “dostojanstvu“ neko ko je pogazio svaki oblik akademskog dostojanstva, dovoljno govori o njemu i onima koji mu uopće dozvoljavaju da uđe u javni prostor. Njegov bestidni odnos ne treba čuditi, jer je on etiku “učio“ od svoje supruge, profesorice etike Jasminke Babić-Avdispahić, koja se isticala nemoralnim djelima za vrijeme svoje karijere, a posebno na samom kraju radnog vijeka. Ipak, ako je već bilo neophodno da se ovaj “akademski delikvent“ oglašava u javnosti, bilo bi mnogo zanimljivije da nam je objasnio na koji način je, bez ikakvih referenci, njegova kćerka Ajna Avdispahić-Đonko postala sudinica Općinskog suda u Sarajevu. Ili, kako je njegova druga kćerka Lejla zaposlena u Bh Telecomu? Za javnost bi, sasvim sigurno, ove informacije bile mnogo interesantnije. Kada bi tužilaštva radila svoj posao, sasvim sigurno bi i za njih priča o zapošljavanju djece skandaloznog bračnog para bila izuzetno zanimljiva. Takvih priča je, uostalom, Muharem Avdispahić imao i ranije, kada je postajao profesor, kada je kupovao stan na Skenderiji, kada je otimao fakultetski automobil, kada je isplaćivao nezakonite honorare na UNSA … Ima o čemu pričati Avdispahić, ali o “dostojanstvu“ u normalnim društvima on ne samo da ne bi mogao, nego ne bi ni smio prozboriti niti jednu jedinu riječ. U BiH je, kao što vidimo, drugačije …