ANU BiH je sama sebi svrha!

Koliko je ANU BiH obesmišljena, svaki građanin može da vidi po tome što se o ovoj instituciji nikada ništa ne čuje. Doduše, čuje se za pojedine akademike u kontekstu raznih skandala u kojima oni sudjeluju. Najbolji primjer za to je bila (i ostala) Adila Pašalić-Kreso, koja je praktično falsificirala izbor Mirjane Mavrak, profesorice Flozofskog fakulteta bez znanstvenih referenci.

Još bolji uvid pruža poređenje web stranica ANU BiH i drugih akademija, primjera radi Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU). Dok na ANU BiH nema niti jedne naznačene aktivnosti, na SANU možemo vidjeti da se na sedmičnoj ravni dešava više znanstvenih i umjetničkih događaja, projekata i sl. Potpuno je jasno da ANU BiH nema nikakav potencijal i da je potpuno izvan društvenih tokova. Umjesto da utiče na kreiranje društvenog i političkog života u BiH, ANU je tek nijemi posmatrač i utočište za ostarjele profesore, koji su do titule akademika često došli sa vrlo suspektnim referencama (primjer je opet Adila Pašalić-Kreso) i po principu političke podobnosti.

Zato ANU umjesto kreativnog, nudi socijalni društveni status svojim članovima, ali i građanima od čijih izdvajanja opstoji. Kome trebaju akademici koji ništa pozitivno ne nude, institucija koja nema fundamentalnih projekata i čije je konstantno stanje – potpuno mirovanje. Za razliku od SANU, ANU BiH ne nudi ništa, izuzev utočište za podobne pojedince. Takva Akademija treba biti predmetom ozbiljne rasprave. Svojom pasivnošću ona nanosi štetu, a prijemima pojedinaca sumnjivih referenci i ugleda u društvu ona čak djeluje i destruktivno. Budući da do sada iz ANU BiH nije dolazio glas (samo)kritike, čini se očiglednim da su svi zadovoljni ovakvim stanjem. Nije li krajnje vrieme da se ozbiljnim, promišljenim i drastičnim mjerama promijeni stanje i ANU BiH konačno stavi u funkciju interesa bh društva i jačanja države?!