A onda je Darko Došlo, godinama nakon rata, u emisiji na Radiju Istočno Sarajevo, pozvao predsjednika Predsjedništva Opštinske boračke organizacije “Ilidžanski borac” Gorana Šehovca Gost je govorio kako su se Nedžarići branili i nikada nisu napadali i činili ratne zločine.
Došlo nije trepnuo kada je Šehovac pohvalio Ratka Mladića. U emisiji je spominjana Srpska Ilidža, a korišćena je kao I ostali dio arsenale agresorskih, fašističkih teza i laža. U nekoliko navrata i sam Došlo je priznanje da je bio dio agresorskih snaga govoreći da je „bio na Energoinvestu“.
Darko Došlo je, dakle, vojnik VRS. Držao je u opsadi Sarajeva. Ko zna, možda je ubio nekoga od građana tog grada. Poslije rata je novinar. Njegov fokus je na događajima iz prethodnog rata. On ga, naravno, ne zove agresijom i genocidom, već sve to gleda iz Mladićeve perspektive. Po njoj, Bošnjaci su napadali Nedžariće i ubijali srpske civile, a odatle nisu dolazile granate i ubijale djecu.
Sada zamislimo moralnost osobe koja Darku Došlu uzme za saradnika. To može biti neko iz iste velikosrpske porodice. Ili je neko „naš“, ali neizrecivo ljigav i nedostojanstven. Almiru Čehajiću zvanom Batko nije smetalo sarađivati sa ovim vojnikom VRS. S njim je bio u „Otvorenoj mreži“. Ako je spreman od Došle napraviti dobrog čoveka i humanistu, verovatno je i spreman ukrasti pare iz humanitarnih akcija.Podsjećam se da je Batko godinama glumio moralnu vertikalu, držao lekcije o poštenju. Činio je agresivno, iritantno i nadobudno. Ista ona kvazimoralnost kaku ispoljavaju velikospski vojnici, ubijaju djecu i govore o čestitom ratovanju. Čak je Batko pravio i neku cirkusku stranku, pozivao je Bošnjake da to ne bude. Sjetimo se da je i Rubina Čengić pokušala opravadi vlasnika pekare „Manja“, nakon što je ovaj veličao Karadžića i Mladića, u Batkovu emisiju donijela njegove kifle. Ja sam dio Batkove ekipe. Neopisiva svinjarija u eteru.“
Ako neko kao Darko Došlo brani nekoga, makar to bio i Almir Čehajić Batko, onda zaista ima razloga zapitati se o razlozima zbog kojih je potrebna odbrana jednog takvog lika kao što je Došlo. Da li je Došlo to učinio iz političkih razloga, kao što je to uvijek činio u svojstvu novinara tokom cijele svoje bijedne karijere, ili zbog materijalne koristi, sada je nebitno. Ono što je bitno jeste potreba za krajnje suspektnom osobom u timu za odbranu. Zato i o Batkovoj nevinosti ne treba unaprijed suditi. Vjerovatno će sve ubrzo izaći na vidjelo.
Da ima razloga prepustiti stvari pravosuđu, ovakvom nikakvom kakvo već jeste, pokazuje i činjenica da je i drugi politički akter, samo ne novinarskog nego kvazikulturnog profila, stao u odbranu Batkovog rada. Radi se o Damiru Nikšiću, skoro jednako suspektnoj osobi kao Došlo. Nikšićevi motivi su vjerovatno inicirani političkom kampanjom, u kojoj ovaj politički lakrdijaš pokušava doći do glasova za svoju stranku, sa kojom želi ući u općinske organe vlasti. Činjenica da se nalazi u kampanji za općinske organe grada koji je on početkom rata napustio i koji je Darko Došlo, sa kojim mu nije mrsko zajednički agitirati, držao u opsadi, valjda sama za sebe dovoljno govori da ovom lakrdijašu glasove mogu dati samo oni koji su slični njemu i Došli.
Zato treba zaključiti, Došlina odbrana je razlog da se obavezno dovede u pitanje to što on brani. Zato i Batkova djela treba prepustiti pravosuđu, a ne nakaradnom suđenju javnosti koju kreiraju Došle i slični Nikšići. Uostalom, oni su o sebi sve rekli kada su branili istog nasilnika, koji je nezaštićenu ženu poslao na hitnu medicinsku intervenciju. Kome poslije toga može nešto značiti njihova riječ? Očigledno, samo onima koji nasiljem i prevarama ostvaruju svoje interese.
Ekran Portal sa stavom