Radončić se žalio na N1 u svom poznatom stilu: moram malo da te napadnem

Desilo se i to: Fahrudin Radončić se putem društvenih mreža žalio na N1, paraobavještajnu televiziju koja je sve, samo ne profesionalan mediji. Zasmetalo je Radončiću što je jedna od skandaloznih “novinarki“ ove tv kuće, insinuirala ono što svi znaju: da Fahrudin Radončić uređuje Dnevni avaz! U strogom smislu, ne može se reći da Radončić uređuje Avaz, ali je sasvim jasno da on određuje kada nešto treba da se pojavi u ovoj novini. U tom pogledu “novinarka“ je samo još jednom dokazala svoju neprofesionalnost i nesposobnost, ali to nije zamaglilo činjenice koje su očigledne.

Interesantno je da se Radončić kritički osvrće na N1. Na toj paraobavještajnoj televiziji ne može proći niti jedan dan, a da se ne pojavi neko iz njegove ergele “intelektualaca“, analitičara i slično nazivanih medijskih otpadaka. Dakle, sasvim sigurno, SBB odnosno Radončić imaju privilegirano mjesto u ovom tv programu. Zašto napadati nekoga ko ti daje sve?

Na ovo pitanje moguća su dva odgovora: ili je Radončić shvatio da je N1 “provaljena“ kao paraobavještajna medijska kuća, pa želi obezbijediti alibi u stilu “moram malo da te napadnem“, ili se radi o tome (što je malo vjerovatno) da Radončićeve pozicije na N1 nisu više takve kakve su bile. Opet napominjemo: nema dana da se na ovoj televiziji ne ukaže neko od Radončićevih sluga.

Portal Ekran.ba je u više navrata pisao o negativnom djelovanju N1 u javnom prostoru BiH. Sluđivanje javnosti, devastiranje društvenih vrijednosti, uvođenje neprofesionalnosti kao standarda, strogo ograničeni krug gostiju u programu, “crne liste“ onih koji se nipošto ne smiju pojavljivati u programu ove tv kuće… To su glavne karakteristike N1. Radončić sada otkriva toplu vodu i objavljuje ono što je Ekran.ba objavio prije godinu dana, da je stvarno vlasništvo nad ovom televizijom vezano za Srbiju!

Ono što Radončić nije rekao, jeste da je kadrovska struktura N1 i način realizacije programa vezan za Harisa Silajdžića i njegovu služinčad, koji se pojavljuju u svojstvu urednika, “(su)vlasnika“ itd. Ista ta struktura, počev od Harisa Silajdžića, vezuje se za suradništvo sa jugoslovenskim tajnim policijama, pojedinostavljeno svedenim na skraćenicu KOS. Ta mreža danas se direktno veže sa srbijanske tajne službe, ali i obavještajne agencije drugih zemalja. I zaista, kada se vidi da kako je Haris Silajdžić svojevremeno došao do doktorata (i gdje), kada se zna da je on bio posljednji šef kabineta jugoslovenskog reisa (što nipošto nije moglo biti bez “aminovanja“ KOS-a), kada se vidi kako je Silajdžić rušio državu BiH, crtajući etničke mape i rušeći napretke u razvoju drave, poput “aprilskog paketa“, teško  je biti naivan i misliti da se sve “slučajno“ dešava. Kada se vidi ko su bili najbliži suradnici i prijatelji osnivača Stranke za BiH, onda je mjesta za naivnost još manje. Baš kao što je teško pomisliti da je Radončić kritikovao N1 iz profesionalnih razloga.

Zato ostaje da se konstatira kako je i Radončićeva kritika N1 sasvim normalna za dešavanja u i oko ove paraobavještajne tv kuće. Svaki građanin može tokom sedmice ili petnaestak dana provjeriti sve što navodimo i bilježiti ko se, kako i u kojem svjetlu pojavljuje u programu ove sandalozne televizijske agencije. Ko to učini, uvjerit će se da sve što se dešava u programu N1 vezano je za poruke koje prenosi dvadesetak strogo odabranih gostiju, kojima su kulise drugi, slučajni i potpuno irelevantni likovi koji se pojavljuju. Rezultat tih poruka je devastiranje društvenih vrijednosti, sluđivanje javnosti, depresija u javnom prostoru, kreiranje lažne slike o pojedincima i grupama … Neće biti teško sve one koji se tu pojavljuju kao akteri, počev od bizarnog urednika Amira Zukića, povezati sa Harisom Silajdžićem, ili njegovim suradnicima. U konačnom, neće biti teško prepoznati klasični rukopis (para)obavještajnih agencija.

A Radončić šta god kaže, teško može promijeniti dojam i mišljenja da je i sam dio paraobavještajnih mreža koje se pletu iz Beograda. Otkrivanje općepoznate činjenice da se vlasništvo N1 nalazi u Srbiji, samo je smiješni pokušaj distanciranja od onoga čemu se pripada. Zaključak će, svakako, svaki čitalac donijeti za sebe.

Analitički tim

Ekran.ba