Zaista je bilo i ostalo pravo pitanje: kako ugledne agencije kao što je Deutsche Welle (DW) za sugovornike o ozbiljnim temama odaberu tako neugledne i suspektne tipove kao što je Nerzuk Ćurak. A redovno se upravo to događa.
Dolazak Lavrova u BiH bio je razlog da DW napravi prilog u značaju ove posjete i uticaju Rusije u našoj zemlji. Nerzuk Ćurak je profesor Fakulteta političkih nauka, poznat kao autor najglupljeg naslova knjige u povijesti BiH (Filozofija zagrljaja), predavač na predmetu Geopolitika i profesor koji ne govori niti jedan strani jezik dok predaje tu “geopolitiku“. Kako on kao takav može biti relevantan sugovornik, znaju samo na DW, ali ono što je rekao nema ama baš nikakvu relevanciju i prilično je slaboumno!
Ćurak će, sve mlatarajući glavom sa neurednom kosom i bradom reći: “Dolazak Lavrova u Sarajevo još jednom potvrđuje da je BiH lokalna država u globalnom opticaju, čija unutrašnja nefunkcionalna politička arhitektura omogućuje Rusiji da snaži svoje pozicije u ‘bližem inozemstvu’ Moskve, a koje su uzdrmane i u Ukrajini i u Bjelorusiji, a i na Kavkazu. Ko zna, možda geopolitičke silnice usmjere Rusiju ka snaženju BiH u narednom periodu, ako bi to za posljedicu imalo organiziranu nezainteresiranost Zapada za probleme u ruskom susjedstvu“. Ovdje se ne zna šta je gluplje: to što Ćurak govori ono što svi znaju, ili što svom otkrivanju tople vode ovaj bosanski profesor za lokalnu upotrebu želi dati značaj glupavim sintagmama poput “lokalna država u globalnom opticaju“, koje ne znače ništa. Očigledno, u DW je bio potreban bilo ko ko će legitimirati njihovo pisanje. Ali, ako su tražili bilo koga, trebali su bilo koga i da uzmu, ne Nerzuka Ćuraka, koji je “bilo ko bilo koga“.
Šalu na stranu, Ćurak je poznat upravo kao neko ko je blizak paraobavještajnim mrežama konektovanim na Beograd, samim tim i na Moskvu i zato je prilično čudno da se njega pita da komentira dolazak Lavrova. Naravno, kada ga se pitalo, njegovi komentari su išli u pravcu sugestije da se sa Rusijom treba dogovarati, a ne biti protiv njenih interesa na Balkanu i bilo gdje drugo.
Nerzuk Ćurak
Zato “sarajevski mislitelj“ mudro zaključuje da “Rusija treba odbaciti najvećeg ‘kršitelja Dejtonskog sporazuma'“, želeći sugerirati da se sa Rusijom treba dogovarati na partnerskoj razini, koja podrazumijeva ustupke “velikom medi“. U tom smislu on nastavlja: “U svakom slučaju, ovu posjetu treba iskoristiti za revitalizaciju Dejtona kao dinamičkog procesa, a to prije svega znači upoznavanje zvanične Moskve sa notornošću koje Lavrov možda nije svjestan: da je najveći kršitelj Dejtonskog sporazuma njegov, navodno, najveći pobornik – Milorad Dodik. Ako Rusija toliko insistira na Dejtonskom sporazumu mora kao svog saveznika odbaciti njegovog najvećeg opstrukcionistu“. Ono što Ćurak preporučuje, kao što vidimo, zasniva se na maloumnom osnovu da Lavrov nije svjestan toga ko je i šta je Milorad Dodik. Kao da bi se Dodik ponašao i smio ponašati drugačije od onoga što želi Lavrov?! Ali ovakve opservacije perfidan su način sluđivanja bh javnosti, na kojem paraobavještajne i obavještajne agencije prisutne u BiH rade već decenijama. Jedan od njihovih suradnika, po svemu sudeći, je Nerzuk Ćurak, što dokazuju i ovakve njegove izjave.
Pravo pitanje je zašto informativne agencije kao što je DW uzimaju nerelevantne, besprizorne i politički krajnje sumnjive sugovornike poput Ćurka. Nerzuk Ćurak je dokazana neznalica opće prakse, nema ozbljne, posebno ne znanstvene rasprave o bilo kojoj temi u kojoj bi Ćurak mogao biti relevantan sugovornik, izuzev ako “kockice rasprave nisu unaprijed namještene“. Zato je krajnje upitna i dobronamjernost i pouzdanost informiranja čak i takvih informativnih agencija kao što je DW, ukoliko su sugovornici oni kojima ove agencije daju prostor da plasiraju teze protivne zdravom razumu i usmjerene na sluđivanje bh javnog prostora.
Analitički tim
Ekran.ba