Podgrijavanje političkog leša Harisa Silajdžića je vrijeđanje zdravog razuma!

Haris Silajdžić, lik koji je u interesu onih koji nisu prijatelji BiH, srušio “aprilski paket“ i omogućio da dođemo do stanja “paraliziranja države“ sada bi da se ponovo vrati u politiku. Otkud to? Očigledno otud što SBB i NiP nemaju nikog ko bi mogao biti ozbiljan kandidat na izborima za člana Predsjedništva BiH. Zato oni koji plivaju u čamcu kojim se upravlja iz Beograda pokušavaju da podgriju politički leš, kojim bi nekako dobili prevagu u Predsjedništvu i državu sveli na još veću mimikriju nego je to danas. Problem je, međutim, što Harisu Silajdžiću danas teško da bi i oni koji su do gluposti naivni mogli dati glas!

Silajdžić se nesumnjivo pokazao kao najveća prevara “bošnjačke politike“ i stao rame uz rame sa Mustafom Cerićem. Kada je potrošio sav kredibilitet koji je imao kod građana, povukao se i počeo da piše pjesme, za koje se može reći da su ispod razine početničkih radova nekog srednjoškolca. U poeziji prevare nisu moguće, pa je Silajdžić, nakon niza godina, valjda shvatio da jedino gdje je uspio nešto postići, izuzev bogaćenja za vrijeme rata, jeste politika. Stoga se okrenuo mogućnosti političkog povrata!

Portal Ekran.ba saznaje da se Silajdžić kao opcija za naredne izbore pojavio nakon što je postalo jasno da Denis Zvizdić nema nikakvih šansi. Posljednja karta na koju bi još mogli zaigrati prosrpski dijelovi bošnjačke politike, pojavila se u Silajdžiću, koji nije negativno odgovorio na ovu mogućnost. Odatle njegov intervju dat za poznatu paraobavještajnu televiziju nije konačan stav, nego samo probni balon, kojim se želi vidjeti kako na Silajdžića reagiraju građani. Najgore i najsmješnije od svega je što je Silajdžić u svom političkom oživljavanju počeo da daje znakove građanske opredijeljenosti! To znači da onima koji žele podgrijati njegov politički leš, glavnu smetnju predstavlja kakva-takva (a trenutno je nikakva) građanska politička opcija u BiH. Zato je, prema našim izvorima, potrebno preduhitriti  mogućnost stvaranja ozbiljnije građanske opcije i poturiti Harisa Silajdžića kao “građanina“, koji je uvijek do sada bio i ostao za Beograd poželjni bošnjački predstavnik.

Uostalom, sjetimo se Silajdžićevih budalaština od prije petnaestak godina, kada je najavljivao da će ukinuti entitetsko glasanje. Od toga nije bilo ništa, do danas je propao i na poetskom planu, jedino se uspio potvrditi kao uspješan mladoženja. I to je, vjerovatno, najveći Silajdžićev društveni uspjeh. O bogaćenju za vrijeme ratnog i poratnog vremena, ovoga puta nećemo. Silajdžić je bio i ostao dio bh političkog smetljišta, sa kojeg bi da ga dovedu samo oni koji BiH žele vidjeti etnički rasparčanu, na ovaj ili onaj način. Kako sada stvari stoje, posebno nakon njegovog retardnog nastupa na paraobabvještajnoj televiziji koju ne želimo imenovati, Silajdžić će i ostati na političkom smetljištu.