Senad Pećanin – dvolično kao i uvijek

Jedan od likova koji je svojim subverzivnim djelovanjem zagadio javni bh prostor, svakako je Senad Pećanin. Kao urednik paraobavještajnog medija BH dani, on je bjesomučno napadao na pojedince i bjesomučno štitio i sakrivao druge pojedince. Nekompetentno, jednostrano, često nekulturno, novinari BH dana su napadali sve što je bio pokušaj da se u BiH napravi ambijent pogodan za evropske integracije i da naša država bude jača nego je bila. Izuzetak od napada njegovih novinara bili su oni koji su pripadali mreži Harisa Silajdžića, od kojeg je Pećanin i dobijao podršku. Upravo je on promovirao likove poput Vuka Bačanovića, Envera Kazaza, Nerzuka Čurka, Uge Vlaisavljevića i Muharema Bazdulja, da spomenemo samo neke od “perjanica“ njegovog novinarstva i uredništva. Danas su to likovi koji su prepoznati kao plitki agitatori tuđih ideja u koje se ni sami ne razumiju.

Sada Senad Pećani govori nešto sasvim drugo, brišući svoja nedjela kroz kritiku onoga što je očigledno! „U Beogradu skoro da nema medija (uključujući i ‘Danas’ i ‘N1’) i “građanskih” intelektualaca koji nisu upregnuti u podršku vladajućim šovinistima u Crnoj Gori. Ono protiv čega se, kao, bore u Srbiji, zdušno podržavaju u C. Gori. Bijedno“, poručio je Pećanin. Ono što je Pećanin radio u BiH, vjerovatno i u interesu Srbije, on sada osuđuje u Beogradu! Kao da u Sarajevu ima medija i kao da u Sarajevu nema onih koji podržavaju ono što se dešava u Crnoj Gori! Ali to Senad Pećanin ne poručuje! Bijedno!

Kada bi Pećanin  imao više samokritičkog odnosa, kada bi se osvrnuo na štetu koju je sam proizveo u bh javnom prostoru, možda bi se moglo reći kako je evoluirao, shvatio da njegovo promoviranje raznih likova i naručeno napadanje onih koji su pokušavali učiniti nešto dobro i napraviti pozitivni pomak, nije ništa gore od onoga što zamjera beogradskoj javnosti. Budući da takve pomake ovaj odvjetnik ne pokazuje, jasno je da njegovo pojavljivanje u javnosti i prostor koji dobija u paraobavještajnim medijima ima neki drugi cilj, vjerovatno u funkciji iste politike koju je zastupao kao urednik jednog političkog magazina. Ima li slučajnosti što se njegov povratak u javnost podudara sa smiješnim najavama političkog oživljavanja Harisa Silajdžića?!

U svakom slučaju, Pećanin je dvoličan kao što je bio i dok je obavljao posao novinskog urednika, na jednoj strani napada ono što sam radi na drugoj! Da li besmisleno osvrtanje na javnost u Beogradu može imati bilo kakav drugi cilj, izuzev dokazivanja da nema sklonosti prema srbijanskoj vlasti? Kada se zna da je u Sarajevu znatno gore stanje u pogledu javnog prostora, nije smisleno tražiti pozitivne aspekte kritike beogradskog javnog prostora. Govoriti o stanju u drugoj državi, a ne govoriti o katastrofi u javnom prostoru svoje države, licemjerno je i sasvim sigurno ima neke druge motive od onih koji se neposredno nude. Još kada se pritom hvali N1, koja u Beogradu jednim dijelom otvoreno podržava kleronacionaliste, u kojoj je Boško Obradović, jedan od najradikalnijih srpskih političara, kod kuće, sve postaje jasnije! U ovoj priči Crna Gora je samo nebitan povod, a stvarni cilj je medijska rehabilitacija odavno pročitanog Senada Pećanina.