Što je to, ko je to Pavle Crnogorac?!

Svi razumni ljudi u Bosni i Hercegovini ostali su zgranuti presudom po kojoj se ne smije govoriti (pisati) o sudiji Suda BiH Ranku Debevcu! Takvu sudsku odluku, koju je potpisao sudija Pavle Crnogorac, rijetko su donosili i sudije u najgorim totalitarnim režimima. Ipak, Pavle Crnogorac je upravo tako presudio, štiteći Debevca, očigledno vođen nekim motivima koji nemaju veze sa pravosuđem, pravom i pravdom. Ko je, što je, da prostite, taj Pavle Crnogorac?! Portal Ekran.ba je prije nekoliko godina, baveći se za međunarodne institucije i domaće medije još uvijek ne otkrivenim općim stanjem korupcije i kriminala u bh pravosuđu, Pavla Crnogorca naveo kao jedan od primjera sumnjivog izbora na poziciju sudije.

Tom prilikom je objavljeno da je Pavle Crnogorac u poodmaklim pedesetim godinama života, sa pozicije stručnog suradnika u Općinskom sudu u Mostaru, izabran za sudiju Općinskog suda u Sarajevu. Prvo što je bilo čudno, jeste da neko u poodmaklim godinama nije dogurao dalje od stručnog suradnika, a drugo, još čudnije, jeste da je sa pozicije u jednom gradu, izabran na poziciju u drugom, udaljenom mjestu. Našim istraživanjem smo došli do informacija da je Crnogorac imao prostora za izbor i u Mostaru, ali je, očigledno, trebao biti sudija u Sarajevu. Tako je i bilo!

U međuvremenu su se pojavile informacije da je Pavle Crnogorac sakrio svoje dvojno državljanstvo i materijalne interese u stranoj državi. Time je, naravno, dodatno bačena sjena na njegov izbor, budući da takva osoba ne bi trebala biti na poziciji sudije. Međutim, kako je BiH zemlja svega mogućeg i svega nemogućeg, Crnogorac je ostao sudija općinskog suda. Pored toga, Crnogorac se predstavljao “doktorom prava“, mada ničim to nije dokazivao. Izvori portala Ekran.ba iz pravosuđa, govore o tome da je pravno znanje Pavla Crnogorca, uz sve druge sumnjive stvari vezane za njega (koje bi ovdje bio predugo navoditi), blago rečeno veoma suspektno. Tako je zabilježeno da je Pavle Crnogorac, prilikom jednog stručnog seminara u Sarajevu, u prisustvu zaprepaštenih kolegica i kolega iz pravosuđa, tvrdio da, pojednostavljeno rečeno, njega zakoni ne zanimaju i da je u njegovom shvatanju pravosuđa najvažnije “sudijsko uvjerenje“! Kakva su njegova “sudijska uvjerenja“, mogli smo da vidimo po odluci vezanoj za sudiju Debevca.

Međutim, nije Pavle Crnogorac donosio konzistentne presude. Njegova “sudijska uvjerenja“ nisu bila vođena ni zakonom, ni “stanjem stvari“, nego političkom pozicijom koju pojedine osobe imaju. To je pokazao u oprečnim presudama o skoro istoj stvari! Tako je na suđenju za klevetu Sanji Vlaisavljević sudija Pavle Crnogorac presudio da Sanja Vlaisavljević, praktično, može da kleveće bez posljedica, jer “ima pravo na mišljenje“. Crnogorac je donio presudu na više od dvadeset stranica, u kojoj nije obrazložio niti jedan jedini dokaz (portal Ekran.ba posjeduje primjerak presude)! Dokaze nije obrazlagao iz jednog razloga – Vlaisavljević za svoje tvrdnje nije imala niti jedan dokaz, dok je tužilac naveo mnoštvo dokaza koji nedvojbeno pokazuju da je tužena klevetnica! U toj presudi, očigledno, Crnogorac je suspendirao zakonske odredbe o kleveti u korist tužene i na osnovu vlastitih opredjeljenja, “sudijskog uvjerenja“, donio presudu po kojoj osvjedočena klevetnica nije klevetnica! Stvarni razlog “sudijskog uvjerenja“ Pavla Crnogorca, prema mišljenju upućenih, bio je u tome što je Sanja Vlaisavljević bila i ostala najglasnija zvučnica Milorada Dodika i Dragana Čovića, političkog dvojca koji upravlja pravosuđem, kao i Pavlom Crnogorcem.

Nakon ove, ali i nekih drugih presuda, bilo je jasno da Pavle Crnogorac nije slučajno prešao iz Mostara u Sarajevo. Isto tako je bilo jasno kako i zašto Pavle Crnogorac može da se ponaša kao neki sudija na Divljem Zapadu, koji u presudama isključivo pokazuje vlastite afinitete, a suspenduje pravo i pravičnost. Dakle, kada se govori o Ranku Debevcu, predsjedniku Suda BiH, političkoj ličnosti par excellence, onda se ne smije kritički pisati o njemu. Kada Sanja Vlaisavljević, politička glasnogovornica bez karaktera i morala, govori o drugima, onda je to “slobodno mišljenje“! Da sažmemo: oni koji su bliski nacionalističkim političkim pozicijama, kao Debevc i Vlaisavljević, zaštićeni su “sudijskim uvjerenjem“ sudija poput Pavla Crnogorca! Oni koji to nisu – nemaju naklonost u “sudijskim uvjerenjima“ po kojim sudi suspektni sudija Pavle Crnogorac. Vrlo je zanimljivo da je Pavle Crnogorac, u privatnom razgovoru pravdajući svoju očigledno “kriminalnu“ presudu kojom brani Sanju Vlaisavljević, rekao da je takvu presudu donio zbog odvjetnika koji su zastupali tužbu (portalu Ekran.ba su poznati sudionici razgovora). Nije nebitno reči da je Vlaisavljević u tom procesu zastupao odvjetnik iz “mreže“ koja se u analitičkim krugovima dovodi u vezu sa paraobavještajnim djelovanjima u BiH (ime poznato portalu Ekran.ba), dok su na drugoj strani bili odvjetnici koji su agresiju na BiH proveli u Sarajevu. Istom prilikom Pavle Crnogorac izjavljuje kako on (slobodarski??!!) smatra da svako treba imati pravo da govori šta god želi, makar se govorilo i o tome da je on korumpirani sudija! Naše analize nas upućuju na sumnju da on zaista jeste politički sudija, korumpiran na opasniji način nego su to neki obični kriminalci u pravosuđu.

Mnogo je toga što Pavla Crnogorca svrstava na listu onih sudija koji svojim radom svaku buduću reformu pravosuđa uslovljavaju lustracijom! Njegovo bizarno shvatanje zakona, presude bliske interesima nacionalističkih političkih organizacija i pojedinaca, u najmanju način čudan put do sudije Općinskog suda u Sarajevu, kao i prilično nedostojno ponašanje u javnosti, stvaraju sliku osobe koja može biti sudija samo u pravosuđu u kojem nema pravde za Dženana i Davida, ali ima zaštite za Debevca i Vlaisavljević. Reforma pravosuđa bi, prema svemu što znamo, morala početi upravo uklanjanjem sudija kao što je Pavle Crnogorac i sprečavanjem da takvi u budućnosti svojim “sudijskim uvjerenjima“ kroje pravdu u BiH!

Istraživački tim

Ekran.ba