Nastojanja Dragana Čovića da glasače i članove HDZ BiH učini apsolutnom većinom i faktorom koji je apsolutno odlučujući za svaki politički proces u BiH, sve više padaju u vodu. Da nema Johanna Sattlera i desničara iz EU koji još uvijek podržavaju Čovićevo nastojanje u majorizaciji građana i naroda od strane njegove političke mafije, ne bi imalo smisla ni osvrtati se na nastojanja ovog kriminaliziranog političara. Međutim budući da on još uvijek ima podršku u politici EU, stvari treba učiniti jasnijim.
Čović svoje u osnovi mafijaške planove želi realizirati sakrivajući se iza “volje naroda“. On sebe predstavlja kao apsolutnim vladarom i liderom Hrvata u BiH. U stvarnosti stvari stoje sasvim drugačije! Čović na izborima nikada ne dobije više od dvadesetak posto glasova glasača iz hrvatskog naroda! Dovoljno je usporediti izborne rezultate sa etničkim izjašnjavanjem građana i utvrditi da Čovićev rejting kod hrvatskih glasača ima otprilike nešto više od dvadesetak posto! Pritom se i tih dvadesetak posto uglavnom oslanja na središnju Bosnu, Posavinu i Hercegovinu. Glasovi HDZ u drugim mjestima, izuzimajući Žepče, minorni su i samo ih “bratska povezanost“ sa SDA i bošnjačkim nacionalistima ostavlja u skupštinskim klupama brojnih bh gradova.
Mantra sa “legitimnim predstavljanjem“ kojom sebi Čović želi priskrbiti ekskluzivno zastupanja Hrvata u BiH, samo je floskula, kojom se želi majorizirati ne samo neka većina građana iz reda drugih naroda, nego i većina iz reda Hrvatskog naroda! Željko Komšić je tu odigrao tačno onako kako odgovara Čoviću – nije se pojavljivao u većinski “hrvatskim sredinama“ BiH, niti se bavio istinskim problemima onih koji se smatraju dijelom hrvatskog naroda! Time je dao lažne argumente Draganu Čoviću, koje ovaj koristi na svaki način ne samo protiv Komšića, nego uopće protiv evropskog uređenja BiH na građanskim principima.
Da Čoviće zaista ne interesiraju problemi Hrvata i interesi ovog naroda, pokazuje i činjenica da je za njega važniji Fahrudin Radončić nego bilo koji drugi hrvatski političar koji ne slijedi njegove stope. Na individualnoj razini je još više primjera za Čovićevo djelovanje koje je okrenuto isključivo osobnom interesu. Njemu je, primjera radi, važnija Sanja Vlaisavljević, po etničkom porijeklu bošnjakinja, nego čak i hrvatski nacionalisti koji ne slijede njegov put! Zato “najuspješnija sarajevska sponzoruša“, mimo zdrave pameti, može da radi na Sveučilištu u Mostaru, trpa budžetski novac u džepove i pojavljuje se u raznim komisijama čiji opis rada ne bi znala ni prepričati, ali oni koji iz perspektive hrvatskog nacionalizma kritikuju Čovića, zato jer ne slijede njegov put nemaju mjesta na ovoj instituciji i forumima u kojim se ovakvi kao navedena bogate! Brojni su takvi primjeri.
Svi oni odreda pokazuju da Draganu Čović i nije važan interes Hrvata, nego isključivo i jedino njegove klike! Ono što njega jedino zanima jeste vječiti ostanak na vlasti! Odbijanje Hrvata da podrže Čovića na izborima, koje rezultira time da se njegovi “hrvatski glasovi“ kreću uvijek tek nešto iznad 20%, dokaz je da Čović ne zastupa Hrvatski narod, nego političku mafiju koja izvanredno živi od etničkih podjela i nedostatka komunikacija među građanima BiH. Zato je Čoviću, baš kao i drugim nacionalistima, stalo da su mediji politički kontrolirani i usmjereni u onim pravcima koji vode nedostatku komunikacija i razumijevanja. Podrška ovakvoj politici koja dolazi iz EU, samo pokazuje da se BiH mora oduprijeti i “stranom faktoru“, koji od naše države želi stvoriti etnički podijeljenu teritoriju, a budućim generacijama oduzeti budućnost kakvu mogu imati u BiH kao svojoj državi!
Analitički tim
Ekran.ba
Ekran Portal sa stavom