Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Sarajevo je u najvećoj poslijeratnoj krizi. Rezultat je to neznanja i nerada novouspostavljene vlasti, koja je pobijedila puno više zahvaljujući kriminalu i bahatosti SDA, nego vlastitoj političkoj strategiji. U stvari, aktuelna sarajevska vlast nema nikakve strategije.
Pompezno najavljivani novi načelnici sarajevskih gradskih općina do danas nisu uradili baš ništa! Tačno je da ih u radu onemogućava pandemija, ali je jednako tačno da su oni svoje aktivnosti usmjerili uglavnom na promoviranje i samoreklamiranje. Projekata i društvenih pomaka nema, a nema ni naznaka da postoji neka inicijativa za njih!
Svakim danom je jasnije da “trojka” politiku shvata kao obračun sa neistomišljenicima i, prije svih, sa SDA i porodicom Izetbegović. U tome je posebno istaknut čuveni Elmedin Dino Konaković, koji sve svoje snage troši isključivo na svađe sa Izetbegovićima. Neobrazovan kakav već jeste, Konaković nije u stanju otvoriti mogućnost za nove političke ideje, nego sve češće pokazuje da sve što zna naučio je u političkoj školi SDA. Nepotizam i napamet djelovanje, slobodno se može reči srljanje, Sarajevo su doveli u situaciju da današnja vlast počiva na tri neustavna ministarstva. Nema sumnje da su ova ministarstva, posebno ona iz sfere obrazovanja, potpuno nepotrebna i bezumno formirana. Ona su rezultat diletantizma i grandioznog neznanja koje karakterizira današnju vlast, ali gotovo sigurno i uticaja Beograda, odnosno SANU, na destruiranje bh društva, koje se odvija kroz NiP i diverzantsko djelovanje paragenetičara Damira Marjanovića.
Ovakva politička situacija stvorila je pravu kulturnu i društvenu depresiju u glavnom gradu BiH. Takvoj depresiji uveliko je doprinijela i SDA, ali je “trojka” neke stvari definitivno “zakucala” kao nepromjenjive. Skandali sa NiPotističkim postavljanjima na funkcije, ali i bezobrazno negiranje znanja i općeprihvaćenih principa modernog svijeta, postali su zaštitni znak nove sarajevske vlasti. DIFovci su postali maskote i glavni protagonisti nove vlasti, a njihovo neznanje, često čak i primitivizam, primjer su kako stvari ne bi smjele da se odvijaju na pozicijama na kojim se odlučuje. Načelnici i ministri koji su se busali da su nosioci novog i drugačijeg načina rada vlasti, za više od stotinu dana nisu uradili baš ništa! Teško je povjerovati da će se njihovo ponašanje promijeniti do kraja mandata kojim gaze.
