Odsjeci za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu nedvosmisleno reagirali na antidržavni akt Husić-Mehmedović!

Konačno se oglasio neko iz tzv. akademske zajednice i antidržavno djelovanje paragenetičara Marjanovića i njegove “plastične lutke“ neustavne ministrice Husić-Mehmedović, na stručan i znanstven način, nazvao pravim imenom. Odsjeci za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu su u svom dijelu kompetencija reagirali na civilizacijski nedostojnu tvorevinu “trojke“,  nazvanu Prednacrt Zakona o visokom obrazovanju! Doduše u dopisu koji je upućen medijima, ne pominju se nikakva imena, ali je sve već odavno poznato!

Činjenica da portal Ekran.ba jedini objavljuje integralni tekst izuzetno kompetentne i utemeljene kritike subverzivnog rada paragenetičara i paraministrice, dovoljno govori o tome da je ovaj udar na Univerzitet u Sarajevu (UNSA) planiran i kreiran upravo onako kako smo i pisali da jeste. Primjera radi, paraobavještajna N1 je ogroman prostor dala smiješnoj inicijativi nekolicine profesora, koja je trebala sakriti antidržavni udar na obrazovanje i znanost u BiH, a o stavu koji podržava skoro cijeli Filozofski fakultet nije prozborila ni riječi, govori sve! Građani se definitivno trebaju kloniti paraobavještajnih medija, koji su instalirani da bi kreirali njihova shvatanja i manipulirali činjenicama u korist centara moći izvan BiH!

Portal Ekran.ba u nastavku donosi integralni tekst saopćenja profesora sa dva odsjeka Filozofskog fakulteta.

Poštovani,

 

Kao odsjeci koji od 1956. godine čine temelj društvene, humanističke i duhovne misli u Bosni i Hercegovini, smatramo našom znanstvenom, intelektualnom, moralnom i društvenom obavezom upozoriti na pogubne posljedice koje će nastati ukoliko Prednacrt Zakona o visokom obrazovanju postane konačnim Zakonom. Procesi koji će se otvoriti usvajanjem ovakvog zakonskog rješenja su ireverzibilni, a saniranje štete koju bi oni stvorili zahtijevalo bi dug vremenski period i značajno trošenje postojećih materijalnih i nematerijalnih kapaciteta.

Očigledno, nedostatak svijesti o onome što se radi, ili svjesno činjenje protiv interesa društva, prevladalo je nužnu društvenu odgovornost i političku razboritost, koja je u slučaju izrade novih zakonskih rješenja u visokom obrazovanju potpuno izostala, a bila je nužna.

Znajući da to nije cjelina problema, fokusirat ćemo se samo na osnovna pitanja i probleme koji, u dokumentu sa kojim smo tek neformalno upoznati, spadaju u uži opseg naših kompetencija, a čija ponuđena rješenja vode destrukciji društvene i humanističke misli. Takođe želimo naglasiti da je nekoliko članova naših odsjeka aktivno sudjelovalo i uspješno vodilo međunarodne projekte koji se tiču reformi u oblasti obrazovanja i znanosti i da imaju respektabilno znanje o pitanjima vezanim za obrazovnu legislativu.

Bez ozbiljnih konsultacija sa akademskom zajednicom, predlagač Prednacrtom predlaže norme koje direktno ukidaju akademske slobode i određuju standarde koji nemaju znanstvenu legitimnost i opravdanost. Te norme se odnose na nametanje “kriterija“ koji ne samo da nisu izraz akademske slobode, nego ne postoje ni u Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju BiH, te su u direktnoj suprotnosti sa višim zakonskim aktima. Prednacrt Zakona o visokom obrazovanju kao kriterij za znanstveni rad na univerzitetu uzima komercijalni faktor i vodi se isključivo kvantitativnom metodom procjenjivanja izvrsnosti. To se ogleda u zahtjevu da o izboru profesora i suradnika odlučuju citatne baze “najvišeg međunarodnog ranga“ (član 113.)!

Šta znače baze “najvišeg međunarodnog ranga“ nije definirano, ali je jasno da se radi o bazama koje kroz osnovni kriteriji obuhvataju časopise koji imaju najveću distribuciju i širinu upotrebe, što samo po sebi ne znači i kvalitet. Naprotiv, veoma često, posebno u humanističkim, društvenim i duhovnim znanostima to dovodi do apsurda i suštinski suprotnih pozicija. Citatne baze ne nastaju isključivo na temelju kvaliteta, nego na temelju bibliotečke uređenosti i opremljenosti časopisa, što znaju svi koji su barem jednom radili na verificiranju neke publikacije u citatnim bazama.  Već u ovom “kriteriju“, najvažnijem za rad univerziteta, derogira se znanstvena suština i mišljenje se zamjenjuje komercijalnom i formalnom važnošću.  Međutim, čak i tako nakaradno postavljen “kriteriji“ sam po sebi ne bi predstavljao smetnju za rad u oblasti društvenih, humanističkih i duhovnih znanosti, da je Ministarstvo, barem u prelaznim odredbama, preuzelo obavezu da postojeće znanstvene časopise u Kantonu Sarajevo materijalno podrži u cilju njihove indeksacije u traženim bazama podataka, kako bi nakon toga bilo moguće ispunjavati tražene uvjete.

Međutim, zakonodavac takvu obavezu ne preuzima, a svjestan je da samo radi nedovoljnog ulaganja u znanstvenu infrastrukturu postojeći časopisi u oblasti društvenih, humanističkih i duhovnih znanosti nisu u bazama “najvišeg međunarodnog ranga“! Time su profesori na Univerzitetu dovedeni u situaciju da uvjete za izbor u više zvanje mogu steći samo na osnovu onoga što urade izvan naše zemlje, što je nonsens i u svijetu jedinstven slučaj ponižavanja vlastite akademske zajednice. Predlagač na ovaj način pokazuje da ne želi graditi znanstvenu infrastrukturu, zaustavljajući ujedno razvoj mladih znanstvenika.

Drugim riječima, zakonodavac traži od akademske zajednice, posebno od mladih istraživača, da ispune uvjet za čije ispunjenje nije obezbijedio ni minimalnu infrastrukturu. Ovo vodi direktno u uništavanje društvene i humanističke misli i ukidanje Filozofskog fakulteta kakav danas imamo. Mladi ljudi će biti destimulirani da se bave npr. filozofijom i sociologijom, jer će takva djelatnost od njih zahtijevati maksimum ulaganja i minimum dobiti! Pored toga, profesori su stavljeni u poziciju pravne nesigurnosti, koja ugrožava čak i njihovu egzistenciju. Time je ovakvo zakonsko rješenje direktno usmjereno na gušenje i uništavanje razvoja navedenih, kao i drugih humanističkih i društvenih znanosti kod nas. U ukupnom društvenom kretanju to će voditi odsustvu kritičkog djelovanja i potpunom obezglavljivanju društva. Nadamo se da to nije bio cilj predlagača.

Odsjeci za filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu su u posljednjih dvadeset godina dokazali da su kvalitetno na razini evropskih odsjeka iz naših znanstvenih oblasti, što se posebno istaklo kroz organizaciju svjetski značajnih skupova i sudjelovanje naših profesora u najznačajnijim međunarodnim publikacijama za filozofiju i sociologiju, kao i na najvažnijim svjetskim konferencijama iz ovih oblasti. Dakle, jasno je da ovdje nije riječ o nemogućnosti ispunjavanja kriterija, već o ukazivanju na nedostatak infrastrukturnih pretpostavki (finansiranje razvoja domaćih časopisa, finansiranje pristupa relevantnim međunarodnim časopisima, podrška međunarodnim znanstvenim skupovima, stimuliranje sudjelovanja znanstvenika u međunarodnim skupovima, nabavka literature i informatičke opreme, razvoj edicija iz različitih znanstvenih oblasti itd.) i sistemske podrške za primjenu ovako nerealno postavljenih uslova, što će naročito pogoditi generacije asistenata koji su tek na početnom stupnju akademskog napredovanja.

Poseban aspekt ovog problema je odgovornost za konkurentnost i relevantnost vlastite akademske zajednice u procesima internacionalizacije visokog obrazovanja. Prema onome što predlaže, zakonodavac u stvari želi reći da svi znanstvenici u Kantonu Sarajevo moraju svoje radove pisati na engleskom jeziku, a maternji jezik potpuno staviti izvan upotrebe u znanosti. Vjerujemo da ne treba posebno objašnjavati da takav stav vodi uništavanju maternjeg jezika, a u konačnici i bosanskohercegovačke kulture i znanstvene misli uopće. Time se ukida osnovna društvena zadaća filozofije, postavljena još kod Platona, koja se nalazi u razvoju društva i obavezi razvoja jezika kao mjesta artikulacije identiteta.

Postavlja se pitanje kakav je to zakonodavac koji zanemaruje ovaj, za društvo najvažniji segment obrazovanja, dovodeći u pitanje čak i identitet naše društvene zajednice?! Kada se ima u vidu da Prednacrt ne poznaje čak ni organizaciju i sudjelovanje u znanstvenim skupovima međunarodne razine, onda je jasno da je, barem sa aspekta društvenih, humanističkih i duhovnih znanosti, ovaj akt potpuno regresivan i protivan društvenim i znanstvenim potrebama.

O katastrofalnim rješenjima organizacijske prirode koja se nalaze u ovom Prednacrtu, nećemo govoriti, zadržavajući se samo na onim problematičnim stavkama koje vode u destrukcije društvene, humanističke i duhovne misli u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući kojoj je naša država i uspjela opstati u turbulentnim vremenima njene povijesti. Imali smo za cilj upozoriti da Prednacrt Zakona o visokom obrazovanju ne vodi poboljšanjima, nego neželjenim posljedicama, i dugoročno gledano uništavanju, poglavito filozofske i društvene znanosti u našoj zemlji. Posebno je važno naglasiti da ovaj prijedlog nije kompatibilan ni sa regionalnim zakonskim okvirima koje bi trebalo uzeti u obzir pri izradi budućeg zakona, kao ni sa zakonskom legislativom unutar države, što bi akademsku zajednicu u Sarajevu dovelo u stanje izolacije i inferiornosti.

U tom smislu su neophodne izmjene koje će poboljšati, a ne uništiti ono što već imamo. Krajnje je vrijeme da umjesto destruktivnih rješenja, zakonodavac, u partnerskom odnosu sa našim odsjecima, stvori uvjete za dalji razvoj filozofske i sociološke misli u Bosni i Hercegovini. Stoga pozivamo predlagača da povuče postojeći Prednacrt, stupi u dijalog sa akademskom zajednicom u svim njenim segmentima, ne putem podobnih predstavnika i fingiranih javnih rasprava, i na temeljima znanja, a ne politički oktroiranih obaveza, iznađe najbolja rješenja za razvoj visokog obrazovanja, znanosti, bosanskohercegovačkog društva i Sarajeva kao dijela globalnog znanstvenog prostora. Svaki drugi put je protiv interesa društva i akademske zajednice u cjelini. Odsjeci za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu su otvoreni za dijalog sa predlagačima u smjeru pozitivnih pomaka, ali nisu spremni prihvatiti oktroirana rješenja i zakonske odredbe koje se zasnivaju na neznanju i suprotne su društvenim interesima i potrebama.

 

Uz saglasnost članova Odsjeka za filozofiju

Doc.dr. Kenan Šljivo

Uz saglasnost članova Odsjeka za sociologiju

Doc.dr. Jelena Gaković

Ko nakon ovoga može još podržavati Husić-Mehmedović? Samo onaj kome smeta društvena i humanistička misao u BiH! Očigledno, to su paragenetičar Marjanović i trofrtaljni akademik Trifković, uz potpunu podršku “trojke“, a “trojke su, Đuro, šta…?“ Znamo šta – “osnovne jedinici diverzantskih grupa!“ Očigledno je da se u slučaju sarajevske “trojke“ radi o diverziji na bh društvo!