Zašto ovo niko ne objavi?

Selektivno informiranje i kritike upućene samo na jednu stranu, sasvim sigurno bi trebalo tretirati kao medijsko nasilje, manipulaciju i anti-novinarstvo! U BiH je to svakodnevno prisutno. Na BiH medijima, poput paraobavještajne N1 prije svih, postoje “crne liste“ sa imenima onih koje treba spriječiti da se pojavljuju u javnosti. Mahom se radi o osobama koje zastupaju pozicije građanske BiH i našu zemlju vide kao evropsku, modernu državu! Pored njih, postoje i oni koje paraobavještajni mediji jednostavno ne mogu zaobići. Oni se pojavljuju na “kapljicu“ i samo onda kada se to ne može izbjeći.

U jednom takvom nastupu, Sebija Izetbegović, omiljena meta paraobavještajnih medija (nerijetko s razlogom!), izjavila je šokantne stvari. One je rekla: “Sasvim je sigurno da KCUS od mojeg dolaska na poziciju generalne direktorice u svim segmentima funkcionira u skladu sa postojećim zakonima, naročito u zapošljavanju i nabavkama. Opće je poznato da sam zatekla oko 104 miliona KM dugovanja, nepostojećih zaliha u vrijednosti 10 miliona i puno zaposlenih bez konkursa i zakonskih procedura. Čitave porodice su zapošljavane u KCUS bez konkursa, bez potrebe i bez strategije. Neki su čak dobivali plaću, mobitel i naknadu, a nisu imali ni Ugovor o radu sa KCUS“, govori za medije generalna direktorica KCUS-a. Ovo mediji ne žele da prenose i pravo je čudo kako je Izetbegović uspjela plasirati u javnost ove informacije. Vjerovatno samo zato jer su željeli njenu izjavu, a ona je onda uspjela reči ono što nisu mogli cenzurirati.

Ako je tačno ovo što navodi Izetbegović, zašto mediji ne pišu o tome? U navodima Izetbegović očigledno je riječ o velikom kriminalu! O tome šute i tužilaštva, nikoga to ne interesira! Ismet Gavrankapetanović je postao medijski ljekar, od njega se stvara mit, a niko ne govori o tome da je njegov brat praktično uništio KCUS! Niko ne govori o putovanjima medijskog ljekara na račun budžeta KS, ali svi govore o svakoj mogućoj i nemogućoj stvari koja se tiče Sebije Izetbegović. To je stanje stvari u bh medijima, koji nisu slobodni i u službi su politike i paraobavještajnih agencija koje djeluju u BiH. Medijska služinčad u redakcijama zapravo samo objavljuje ono što im je određeno iz medijskih centara moći koji ih kontroliraju.

Primjer Sebije Izetbegović samo je najočigledniji slučaj medijske manipulacije. Zato se mora reći da su mediji dobrim dijelom odgovorni za očajnu situaciju u bh društvu! Posebno oni, od reda, koji se danas smatraju najeksponiranijim i najpopularnijim!