{"id":13968,"date":"2023-03-14T06:27:50","date_gmt":"2023-03-14T06:27:50","guid":{"rendered":"https:\/\/ekran.ba\/?p=13968"},"modified":"2023-03-14T06:27:50","modified_gmt":"2023-03-14T06:27:50","slug":"wayne-shorter-1933-2023-cuvar-kljuca-koji-otvara-vrata-prema-ljudskosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekran.ba\/?p=13968","title":{"rendered":"Wayne Shorter (1933. \u2013 2023.) \u2013 \u010cuvar klju\u010da koji otvara vrata prema ljudskosti"},"content":{"rendered":"
\n

Legendarni jazz glazbenik preminuo 2. o\u017eujka u dobi od 89 godina.<\/p>\n<\/div>\n

\n

\u201cWayne Shorter izuzetno je va\u017ean za jazz glazbu jer je u zlatno doba te umjetnosti bio uvijek u najva\u017enijim grupama, od Art Blakey Jazz Messengersa preko ansambala Milesa Davisa\u2026\u201d, rekao je saksofonist i glazbeni pedagog Sa\u0161a Nestorovi\u0107 nakon \u0161to je objavljeno da je Shorter preminuo. \u201cBio je i autorski izuzetno aktivan, koriste\u0107i ritamske sekcije provjerenih drugih ansambala\u201d, dodao je ovaj ekspert za velikanovo stvarala\u0161tvo, potkrepljuju\u0107i tvrdnju prikazom jedne situacije: \u201cU pozadini zbivanja je zanimljiva slika \u2013 situacija iz Philadelphije: John Coltrane, Benny Golson i Wayne Shorter u troje prou\u010davaju simetri\u010dne glazbene strukture iz knjige Nicholasa Slonimskog. Tako su nastale brojne progresije Bennyja Golsona, skladba \u201cGiant Steps\u201d Johna Coltranea, kao i Shorterova \u201cInfant Eyes\u201d i mnoge druge njegove modalne izvedenice, sve u isto vrijeme!\u201d<\/p>\n

Jedan od najva\u017enijih jazz glazbenika, sopran i tenor saksofonist i skladatelj Wayne Shorter je preminuo 2. o\u017eujka 2023. u Los Angelesu u dobi od 89 godina. Majstor jazza NEA, 12-struki dobitnik nagrade Grammy i \u010dlan Ku\u0107e slavnih DownBeata, \u010dasopisa u kojem je puno puta bio na prvim mjestima ljestvica u raznim kategorijama, Shorter je 2013. primio nagradu za \u017eivotno djelo Instituta za jazz \u201cThelonious Monk\u201d, a sljede\u0107e godine dobio je nagradu Grammy za \u017eivotno djelo. Uz to, 2018. je bio po\u010dasni dobitnik nagrade Kennedy centra, a osvajao je prva mjesta i na listama Udruge jazz novinara.<\/p>\n

Tijekom karijere, koja je trajala vi\u0161e od \u0161ezdeset godina, Shorter je ostvario suradnje s legendarnim jazzistima kao \u0161to su Herbie Hancock, Freddie Hubbard, Lee Morgan, McCoy Tyner, Benny Golson, Gil Evans, John Scofield, Bobby Timmons i drugi. Bio je \u010dlan legendarnih sastava koji su ostavili sna\u017ean trag u povijesti jazz glazbe. Bez obzira je li u njima sudjelovao kao vo\u0111a sastava ili sideman, u svakom je bio va\u017ean kao improvizator, ali i skladatelj. Naime, Shorter je jedan od va\u017enijih skladatelja u povijesti jazza. Napisao je vi\u0161e od dvjesto skladbi od kojih su mnoge, poput \u201cFootprints\u201d, \u201cSpeak No Evil\u201d, \u201cAdam\u2019s Apple\u201d, \u201c, \u201cInfant Eyes\u201d, \u201cAdam\u2019s Apple\u201d, \u201cVirgo\u201d, \u201cOrbits\u201d i \u201cJuJu\u201d, postale jazz standardi, na repertoaru su svih jazz glazbenika, pa i Nestorovi\u0107a. \u201cSje\u0107am se razgovora s na\u0161im velikim glazbenim majstorom Ozrenom Depolom koji je s njim svirao u sekciji saksofonista u All Star Big Bandu na jazz festivalu u Montreuxu\u201d, pri\u010da Nestorovi\u0107. \u201cKoliko god su svirali nije se isticao niti jedan jedini Shorterov ton, toliko je bio vje\u0161t u sa\u017eimanju zvuka, kao sjena. Uvijek je imao savr\u0161eni subtone i jako otvorene usnike koji su mu to dozvoljavali. Kasnije, kada sam slu\u0161ao album \u201cNefertiti\u201d Milesa Davisa izuzetno me inspiriralo to specifi\u010dno raspolo\u017eenje na rubu tajnovitosti i univerzalnog jezika. Jo\u0161 uvijek istra\u017eujemo te interesantne hodnike vrhunske umjetnosti, primjerice, u Davor Kri\u017ei\u0107 Experiment bandu, i nikad se nitko ne buni zbog toga. Ba\u0161 kao \u0161to se nedavno pijanist Emmet Cohen pohvalio kako ga je, na natjecanju Thelonious Monk, na kojem je Emmet dobio nagradu, Wayne pozvao sa strane i rekao mu: \u201dDobro ti svira\u0161, ali daj molim te, gledaj vi\u0161e filmova!\u201d Naime, Wayne je tada bio u \u017eiriju tog natjecanja.\u201d<\/p>\n

Jazz standardi<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en 25. kolovoza 1933. u Newarku u dr\u017eavi New Jersey, Shorter je kao tinejd\u017eer svirao klarinet. Sna\u017ean utjecaj na njega je izvr\u0161io stariji brat Alan koji je svirao alt saksofon, prije nego \u0161to je na koled\u017eu pre\u0161ao na trubu koja je obilje\u017eila njegovu karijeru. Dok je bio u srednjoj \u0161koli Wayne je nastupao s Nat Phipps Bandom u Newarku. U mladosti je dobio nadimak \u201cMr. Gone\u201d, koji je kasnije postao naslov albuma sastava Weather Report. Studirao je na Sveu\u010dili\u0161tu New York, gdje je 1956. diplomirao glazbeno obrazovanje. Poslije toga svirao je u lokalnim bendovima te je 1956. kratko bio \u010dlan kvinteta pijanista Horacea Silvera. Nakon \u0161to je od 1956. do 1958. odslu\u017eio vojni rok u ameri\u010dkoj vojsci, po\u010detkom 1959. pridru\u017eio se big bandu Maynarda Fergusona \u0161to je za njega bilo sjajno edukativno iskustvo.<\/p>\n

Godine 1959. se kao dvadeset\u0161estogodi\u0161njak pridru\u017eio kultnim Jazz Messengersima bubnjara Arta Blakeya u kojima je svirao pet godina. Tijekom tog razdoblja Shorter se nametnuo kao jedan od najdarovitijih mladih saksofonista i dobio je me\u0111unarodno priznanje. Ubrzo je postao najva\u017enjiji skladatelj i glazbeni direktor grupe. S ovim je sastavom proputovao SAD-om, Japanom i Europom i snimio jedanaest poznatih albuma, najvi\u0161e za diskografsku ku\u0107u Blue Note, me\u0111u ostalima \u201cThe Big Beat\u201d, \u201cLike Someone In Love\u201d, \u201cA Night In Tunisia\u201d, \u201cMosaic\u201d, \u201cBuhaina\u2019s Delight\u201d, \u201cCaravan\u201d, \u201cFree For All\u201d i \u201cIndestructible\u201d. Za Messengerse je napisao mnogobrojne skladbe poput \u201cLester Left Town\u201d, \u201cPing Pong\u201d, \u201cMr. Jin\u201d, \u201cChildren Of The Night\u201d i \u201cFree For All\u201d.<\/p>\n

Godine 1964. Shorter je postao \u010dlan kvinteta Milesa Davisa. Taj je inovativni sastav, u kojem su uz Davisa i Shortera svirali klavirist Herbie Hancock, kontrabasist Ron Carter i bubnjar Tony Williams, bio progla\u0161avan najboljim jazz sastavom toga doba, ali i jazza uop\u0107e. S njima je snimio povijesne jazz albume kao \u0161to su \u201cE.S.P.\u201d, \u201cMiles Smiles\u201d, \u201cSorcerer\u201d, \u201cNefertiti\u201d, \u201cMiles In The Sky\u201d i \u201cFilles de Kilimanjaro\u201d. I za taj je sastav napisao niz skladbi koje su ostale va\u017enim ostvarenjima jazz glazbe i jazz standardi, me\u0111u ostalima \u201cE.S.P.\u201d, \u201cOrbits\u201d, \u201cDolores\u201d, \u201cMasqualero\u201d, \u201cNefertiti\u201d, \u201cPinocchio\u201d, \u201cParaphernalia\u201d, \u201cSanctuary\u201d te \u201cPrince of Darkness\u201d \u0161to je bio Milesov nadimak. Njegova posljednja studijska snimka s Davisom, za album \u201cIn A Silent Way\u201d iz 1969., bila je klju\u010dna jer je usmjerila jazz prema fusion pokretu koji je definitivno oblikovan Davisovim albumom \u201cBitches Brew\u201d iz 1970., na snimanju kojeg je Shorter tako\u0111er sudjelovao. Naime, nakon razlaza kvinteta 1968., povremeno je svirao s Milesom na ranim jazz fusion snimkama. Njegovi posljednji nastupi u\u017eivo i studijske snimke s Davisom bili su 1970. godine. U drugoj polovici 1970-ih bio je \u010dlan sastava V.S.O.P. u kojem je djelovao sa spomenutom ritam sekcijom Davisovog kvinteta i truba\u010dem Freddiem Hubbardom, a poslije i Wyntonom Marsalisom te Wallaceom Roneyjem. U postavi s Hubbardom snimili su nekoliko zapa\u017eenih albuma.<\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\n

Neustra\u0161ivi aktivist<\/strong><\/p>\n

Osim toga, od kraja 1950-ih vodio je vlastite sastave i objavljivao albume pod svojim imenom. Za rano razdoblje njegove diskografske karijere va\u017ena je bila suradnja s diskografskom ku\u0107om Blue Note za koju je od 1964. do 1970. objavio seriju povijesnih albuma, uklju\u010duju\u0107i \u201cNight Dreamer\u201d, \u201cJuJu\u201d,\u201cSpeak No Evil\u201d, \u201cAdam\u2019s Apple\u201d, \u201cThe All Seeing Eye\u201d i \u201cSuper Nova\u201d. Za ta izdanja snimio je uglavnom vlastite skladbe, a suradnici na snimanjima bili su tada vode\u0107i jazz glazbenici kao \u0161to su truba\u010di Freddie Hubbard i Lee Morgan, trombonist Curtis Fuller, saksofonist i flautist James Spaulding, gitarist John McLaughlin, pijanisti McCoy Tyner, Herbie Hancock i Chick Corea, kontrabasisti Reggie Workman, Cecil McBee, Miroslav Vitous i Ron Carter te bubnjari Elvin Jones, Tony Williams, Jack DeJohnette, Billy Hart i Joe Chambers.
\nGodine 1970. je s basistom Miroslavom Vitousom i klavijaturistom Joeom Zawinulom, s kojim je svirao jo\u0161 u big bandu Maynarda Fergusona, a neposredno prije i sastavu Milesa Davisa, utemeljio megapopularnu skupinu Weather Report, koja je postala jedna od najva\u017enijih na podru\u010dju fusion glazbe. S tim je kultnim sastavom u iznimno kreativnom razdoblju, u drugoj polovici 1970-ih, nastupio u Zagrebu. Tijekom \u010detrnaest godina, koliko je bend djelovao, snimili su dvadesetak albuma od kojih su posebno cijenjeni oni iz ranijeg razdoblja: \u201cWeather Report\u201d iz 1971., \u201cI Sing The Body Electric\u201d iz 1972., \u201cSweetnighter\u201d iz 1973., \u201cMysterious Traveler\u201d iz 1974., \u201cTale Spinnin\u2019\u201d iz 1975., \u201cBlack Market \u201diz 1976., \u201cHeavy Weather\u201d iz 1977., \u201cMr. Gone\u201d iz 1978. te \u201c8:30\u201d, Grammyjem nagra\u0111eni album iz 1979. snimljen u\u017eivo. U to doba Shorter je uz tenor sve \u010de\u0161\u0107e svirao sopran saksofon koji je zaokupio njegovu pa\u017enju pred kraj suradnje s Milesom. I u Weather Reportima dao je velik doprinos kao skladatelj.<\/p>\n

Nakon \u0161to je Weather Report 1984. prestao djelovati, Shorter je po\u010deo predvoditi vlastiti sastav koji je obilje\u017eio jo\u0161 jednu stilsku prekretnicu u njegovoj karijeri. S tim je sastavom, koji je \u010desto mijenjao postavu, poduzimao turneje i snimio tri albuma za diskografsku ku\u0107u Columbia: \u201cAtlantis\u201d, \u201cPhantom Navigator\u201d i \u201cJoy Ryder\u201d. Snimio ih je s mnogobrojnim glazbenicima koji su se izmjenjivali u pojedinim izvedbama njegovih skladbi, a za ova izdanja odabrao je isklju\u010divo vlastite. Nova glazbena istra\u017eivanja dokumentirao je na albumu \u201cHigh Life\u201d objavljenom 1995. za Verve, koji je producirao basist Marcus Miller, a dizajn zvuka pomo\u0107u sintetizatora napravila Rachel Z. Za taj je album 1997. dobio nagradu Grammy za najbolji album suvremenog jazza. Nagradu Grammy za najbolju instrumentalnu skladbu 1998. je dobio za skladbu \u201cAung San Suu Kyi\u201d, nazvanu po burmanskoj prodemokratskoj aktivistici, \u0161to ju je napisao s Herbiem Hancockom, objavljena je na njihovom albumu \u201c1+1\u201d iz 1997.<\/p>\n

Najsretniji osje\u0107aj<\/strong><\/p>\n

Glazbenik neumornog kreativnog duha, Shorter je nastavio skladati i redefinirati svoju glazbenu osobnost i tijekom posljednja dva desetlje\u0107a kad je ostvario novi uzlet u karijeri. Naime, 2000. je utemeljio kvartet koji godinama nije mijenjao postavu, a u kojem su uz njega svirali pijanist Danilo Perez, kontrabasist John Patitucci i bubnjar Brian Blade. S njima je poduzeo mnogobrojne turneje, svirao u presti\u017enim dvoranama i na najva\u017enijm jazz festivalima te je snimio niz albuma. Uz njih je ostvario zapa\u017eene projekte, uklju\u010duju\u0107i suradnju s 34-\u010dlanim Orpheus Chamber Orkestrom, diskografsko izdanje \u201cEmanon\u201d, komplet od tri CD-a s popratnim grafi\u010dkim romanom od 48 stranica koji je napisao Shorter s Monicom Sly i ilustrirao Randy DuBurke, te je napisao operu \u201cIphigenia\u201d koju je ostvario u suradnji s Esperanzom Spalding kao libretisticom.<\/p>\n

U formaciji kvarteta, ponekad s gostima, glazbenicima iz raznih \u017eanrova, snimili su cijenje albume \u201cFootprints Live!\u201d, \u201cAlegria\u201d, \u201cBeyond the Sound Barrier\u201d i \u201cWithout a Net\u201d koji su mu priskrbili nove Grammyje. Iako su \u010desto izvodili njegova djela iz ranijeg razdoblja, upravo je u tim izvedbama pokazao svu rasko\u0161 svoje kreativnosti i ma\u0161tovitosti. Naime, uobli\u010davao ih je na potpuno novi na\u010din, uz veliku slobodu i otvorenost u kolektivnim improvizacijama te sjajne interakcije. Fascinantno je bilo slu\u0161ati koncert za koncertom jer na svakom su iz mijenjali putuju\u0107i u razli\u010ditim smjerovima. No uvijek su osje\u0107ali sigurnost oslanjaju\u0107i se na Shorterove skladbe.<\/p>\n

Naravno da je Wayne Shorter bio tema svih razgovara koje sam vodio s njegovim suradnicima. Prijerice, Danilo Perez je o djelovanju spomenutog kvarteta rekao: \u201cOsnove glazbe koju sviramo dolaze iz Wayneove vje\u0161tine i traganja za nepoznatim, za avanturama u glazbi. Osje\u0107am se kao da komuniciram sa svojom srodnom du\u0161om. Nau\u010dio sam kako \u201cslu\u0161ati\u201d govor njegova tijela, izraz lica i glazbenu izra\u017eajnost te nastojati na najbolji mogu\u0107i na\u010din odgovoriti na sve njegove izazove. Omogu\u0107uje nam da se upu\u0161tamo u spontano skladanje. Mnogo je skladbi koje su nastale na samim nastupima. Mala je razlika izme\u0111u samih skladbi i improvizacija. Tako poku\u0161avamo djelovati na svakom koncertu. Nastojimo karakteristike ljudskog dijaloga prenijeti u izvedbe, kao kad razgovaramo. To je sjedinjenje \u010detiriju du\u0161a u procesu kreiranja improvizirane glazbe. Istodobno svi se predajemo tom procesu, razvijamo glazbu i u\u010dimo kako prihvatiti i zavoljeti jedan drugoga. Glazbom pri\u010damo pri\u010du o na\u0161im \u201csukobljavanjima\u201d i razvoju su\u0161tine na\u0161ih osobnosti. Na po\u010detku sam bio jako, ali sada sam manje prestra\u0161en. Danas ne mogu zamisliti da sviramo na druk\u010diji na\u010din. To je najsretniji osje\u0107aj u mojem \u017eivotu \u2013 biti u mogu\u0107nosti istra\u017eivati i improvizirati na nastupima. To je klju\u010d koji otvara vrata prema ljudskosti. To je \u010disti u\u017eitak, ali i borba, sre\u0107a, pobjeda, muka. To je istinsko \u017eivotno iskustvo.\u201d<\/p>\n

Nemjerljiv utjecaj<\/strong><\/p>\n

Odu\u0161evljen suradnjom sa Shorterom bio je i John Patitucci. \u201cWayneovu sam glazbu slu\u0161ao jo\u0161 kao osmogodi\u0161njak\u201d, rekao je. \u201cDirnula me duboko u srce iako nisam razumio ama ba\u0161 ni\u0161ta. On je genij. Tako\u0111er je predivna, velikodu\u0161na, duhovna osoba. Duhovni aspekt glazbe je neizmjerno va\u017ean, jednako kao i sviranje, jer bez duha u njoj to bi bile samo note. Sviraju\u0107i s njim uspio sam proniknuti u dubinu glazbe, a ne samo puko sviranje. To je povezanost me\u0111u glazbenicima koji sviraju zajedno, koji poku\u0161avaju kreirati ne\u0161to novo. To je obiteljski pristup.\u201d<\/p>\n

Sa spomenutim kvartetom Shorter je nastupio 5. studenoga 2006. u Kino dvorani Studentkog centra na 2. Zagreb Jazz Festivalu. Bio je to nezaboravan glazbeni do\u017eivljaj. Nestorovi\u0107 se prisjetio tada\u0161njeg susreta sa svojim idolom: \u201cNa dan koncerta u Zagrebu pokvario mu se sopran saksofon pa su me pozvali da ga poku\u0161am popraviti. Na sre\u0107u sam i uspio. Bila se zalijepila mala cis klapna. Stavio sam malo ulja i proradila je. U razgovoru za vrijeme pregleda instrumenta rekao sam mu: \u201cThank You for \u201cNefertiti\u201d!\u201d (skladba Waynea Shortera i istoimeni album Milesa Davisa za koji je Shorter napisao ve\u0107inu kompozicija), na \u0161to je istog trenutka odgovorio: \u201cThank You for Nikola Tesla!\u201d. To me za\u010dudilo, jer nisam znao da je tada\u0161nji, novi album \u201cBeyond the Sound Barriere\u201d posvetio ba\u0161 Nikoli Tesli. Rekao je da mu je drago da ba\u0161 ovdje svira te skladbe. Bio je inspiriran i veseo.\u201d<\/p>\n

Za sveobuhvatno razumijevanje Shorterovog \u017eivota i stvarala\u0161tva iznimno je va\u017ena njegova biografija \u201cFootprints \u2013 The Life and Work of Wayne Shorter\u201d koju je napisala Michelle Mercer. Diskografska tvrtka Columbia je uz knjigu objavila i istoimeni dvostruki kompilacijski CD. To je najbogatija knjiga o toj glazbi uop\u0107e, s pa\u017eljivim obrazlo\u017eenjima same glazbene biti, knjiga za ba\u0161 sve studente glazbe. Za razliku od, npr., biografije Milesa Davisa ili Charlesa Mingusa, ovdje nisu u prvome planu rasizam, brzi automobili i psovke, nego prave glazbene situacije, tko je na koga utjecao i na koji na\u010din, za\u0161to fusion, za\u0161to su nekada glazbenici namjerno dogovarali da odsviraju ono \u0161to ba\u0161 nitko ne o\u010dekuje od njih i na koji na\u010din, stotine takvih opisa i obrazlo\u017eenja, knjiga koja se puno puta \u010dita.<\/p>\n

Dobrodu\u0161an i velikodu\u0161an, kakav je bio, Shorter nije mogao odbiti zamobe za suradnje s raznim glazbenicima i sastavima, nerijetko i onima koji djeluju izvan podru\u010dja jazza. Naime, njegov je utjecaj nemjerljiv, a prote\u017ee se me\u0111u slavnim glazbenicima svih \u017eanrora. Tako je kao gost svirao i\/ili snimao albume s Joni Mitchell (svirao je na snimanjima desetak njezinih albuma), Santana, Pino Daniele, Norah Jones, Milton Nascimento, The Rolling Stones i Steely Dan. Cijenili su ga i klasi\u010dari. Naime, njegova su simfonijskih djela izvodili The Chicago Symphony, Lyon Symphony, Orpheus Chamber Orchestra, Prague Philharmonic, Los Angeles Philharmonic, National Symphony Orchestra i Royal Concertgebouw Orchestra.<\/p>\n

Svi \u0107e oni, kao i svi jazz glazbenici, i dalje izvoditi njegova djela iskazuju\u0107i mu divljenje i promoviraju\u0107i njegovu bogatu glazbenu ostav\u0161tinu.<\/p>\n<\/div>\n

Izvor: ravnododna<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Legendarni jazz glazbenik preminuo 2. o\u017eujka u dobi od 89 godina. \u201cWayne Shorter izuzetno je va\u017ean za jazz glazbu jer je u zlatno doba te umjetnosti bio uvijek u najva\u017enijim grupama, od Art Blakey Jazz Messengersa preko ansambala Milesa Davisa\u2026\u201d, rekao je saksofonist i glazbeni pedagog Sa\u0161a Nestorovi\u0107 nakon \u0161to je objavljeno da je Shorter …<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":13969,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[63,65,62],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13968"}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13968"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13968\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13970,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13968\/revisions\/13970"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13969"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13968"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13968"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13968"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}