{"id":3131,"date":"2017-07-06T10:40:13","date_gmt":"2017-07-06T10:40:13","guid":{"rendered":"http:\/\/ekran.ba\/?p=3131"},"modified":"2017-07-06T10:40:13","modified_gmt":"2017-07-06T10:40:13","slug":"nepodnosljivost-gradanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekran.ba\/?p=3131","title":{"rendered":"Nepodno\u0161ljivost gra\u0111anstva"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: center;\">Samir Arnautovi\u0107<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">NEPODNO\u0160LJIVOST GRA\u0110ANSTVA<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Neprijateljstvo koje gra\u0111anstvo izaziva u dru\u0161tvima koja forme \u017eivota temelje na kolektivitetima jedna je od zajedni\u010dkih karakeristika \u010dak i za suprotstavljene dru\u0161tvene formacije. Biti gra\u0111aninom zna\u010di biti legitimnom metom za sve dominantne kolektivitete. Pritom uop\u0107e nije va\u017eno o kojoj se vrsti kolektiviteta radi, nacionalisti\u010dkoj, komunisti\u010dkoj, religijskoj \u2026 , sve forme socijalnog kolektiviteta imaju jednog neprijatelja: gra\u0111anstvo.<\/p>\n<p>Gdje je izvor ovoj vrsti neprijateljstva mo\u017eemo vidjeti ukoliko se informiramo o tome \u0161ta gra\u0111anstvo u su\u0161tini zna\u010di, odnosno ukoliko se osvrnemo na temeljno zna\u010denje ovog pojma. Od anti\u010dkog perioda do danas, gra\u0111anstvo je ozna\u010davalo <em>slobodnog pojedinca<\/em>, koji je u ranijim periodima bio vezan za \u017eivot u gradovima. U modernom smislu, gra\u0111anstvo se poistovje\u0107uje sa dr\u017eavljanstvom, \u0161to u zna\u010denjima pred-modernih dru\u0161tava mo\u017ee biti samo djelimi\u010dno ta\u010dno.<\/p>\n<p>U takvim dru\u0161tvima dr\u017eavljaninom se postaje pripadno\u0161\u0107u kolektivitetom. Gra\u0111aninom nije po\u017eeljno biti. Po\u017eeljno je, a odatle se \u017eeli uspostaviti i kao jedino istinitim, biti pripadnikom kolektiviteta. Svaka vrsta kolektiviteta je legitimna, dok je <em>gra\u0111anski identitet<\/em> ne samo nepo\u017eeljan, nego se \u017eeli predstaviti i jednom vrstom <em>neautenti\u010dnosti <\/em>egzistencije i svojevrsnom <em>egzistencijalnom gre\u0161kom<\/em>. Iz toga slijedi da je takva vrsta <em>gre\u0161ke<\/em> ne\u0161to \u0161to ne zavre\u0111uje jednaka prava i \u010demu ne treba dati zna\u010daj jednake vrijednosti.<\/p>\n<p>Zato se u pred-modernim dru\u0161tvima pojavljuju sa aspekta moderniteta civilizacijski neprihvatljivi prijedlozi da jedan \u010dovjek, kao pripadnik kolektiviteta, u politi\u010dkom smislu, na jednom podru\u010dju vrijedi vi\u0161e nego isti takav pripadnik kolektiviteta na drugom podru\u010dju. Drugim rje\u010dima, civilizacijski nedopustivo <em>diskriminiranje<\/em> pojedinca, \u010ditaj <em>gra\u0111anina<\/em>, u pred-modernoj svijesti ne samo da je dopustivo i po\u017eeljno, nego se \u017eeli u\u010diniti i zakonski verifikabilnim.<\/p>\n<p>Da se ne radi o pukoj <em>naturalizaciji <\/em>dru\u0161tvenih odnosa, u kojoj je \u201cnormalno\u201c roditi se kao pripadnik jednog kolektiviteta, odnosno <em>etniciteta<\/em>, dokazuju <em>esradni znanstvenici<\/em>, koji svakodnevno uvjeravaju \u201cneuvjerene\u201c da je pripadnost etnicitetu jedina verifikacija ne\u010dije dru\u0161tvene validnosti. Isti ti \u201cznanstvenici\u201c se predstavljaju \u201cgra\u0111anskim\u201c time \u0161to \u010desto govore u korist etniciteta \u201cu kojem nisu ro\u0111eni\u201c. Taj fakat predstavlja istovremeno kvazidokaz i njihovog \u201cgra\u0111anstva\u201c i <em>etni\u010dke validnosti kao jedinog kriterija dru\u0161tvene vrijednosti<\/em>.<\/p>\n<p>Ovdje se nalazi epistemolo\u0161ka osnova koja civilizacijski neprihvatljive i politi\u010dki opasne teze \u017eeli u\u010diniti dru\u0161tvenom realno\u0161\u0107u i jedinom \u201cispravnom\u201c, dakle <em>istinitom<\/em>, slikom stvarnog \u017eivota. \u201cGranice mog jezika jesu granice moga svijeta\u201c re\u010di \u0107e <em>Ludwig Wittgenstein<\/em> u svom \u010duvenom djelu <em>Tractatus logico philosophicus<\/em>. U zna\u010denju pred-modernih politi\u010dara i <em>estradnih znanstvenika<\/em>, koji se vole pozivati i na <em>Wittgensteina<\/em>, to bi zna\u010dilo: \u201cgranice teritorije mog kolektiviteta, jesu granice moga svjeta\u201c.<\/p>\n<p>Slu\u010dajna nepripadnost <em>estradnih znanstvenika<\/em> etni\u010dkom kolektivitetu u \u010dije ime govore, ne zna\u010di ne pripadnost kolektivitetu. Oni kolektivitetu pripadaju <em>epistemolo\u0161ki<\/em>, na\u010dinom shvatanja i zato su od kolektiviteta i prihva\u0107eni, a u krajnjem i sami predstavljaju kolektivitet u smislu vrijednosne opredijeljenosti i <em>pripadnosti istini<\/em>. Zato istovremeno i mogu biti savjetnici i <em>re\u017eimski intelektualci <\/em>u razli\u010dnim kolektivitetima. Takva konstitucija istinitosti \u017eeli se predstaviti kao pomirenje kolektiviteta, <em>nacionalne socijalizacije<\/em>, sa gra\u0111anstvom. Ovdje se <em>natiralisti\u010dko shvatanje dru\u0161tva <\/em>i <em>dru\u0161tvena aksiologija <\/em>\u017eele u cjelosti poistovjetiti i predstaviti kao transcendentna, nadnaravna datost! Naravno, ona je su\u0161tinski ne samo epistemolo\u0161ki neprihvatljiva, nego i cini\u010dno neistinita.<\/p>\n<p>Dokaz te neistinitosti nalazi se u osnovi, polazi\u0161nom odre\u0111enju gra\u0111anstva \u2013 <em>slobodi<\/em>! U dru\u0161tvenom zna\u010denju sloboda je uvijek <em>sloboda pojedinca<\/em>, <em>sloboda gra\u0111anina<\/em> i svaka vrsta kolektivizacije predstavlja su\u017eavanje ili uskra\u0107ivanje slobode pojedincu-gra\u0111aninu! Tu slobodu pojedinac-gra\u0111anin ispoljava svojim djelovanjem i vlastitim mi\u0161ljenjem, onim \u0161to za <em>kolektivisti\u010dke politi\u010dare<\/em>, kao i za <em>estradne znanstvenike, <\/em>nikako nije prihvatljivo, \u010dak ni dopustivo tamo gdje je uspostavljena apsolutna dru\u0161tvena vlast kolektivizma.<\/p>\n<p>Zato je <em>gra\u0111anstvo nepodno\u0161ljivo za kolektiviste i estradne znanstvenike<\/em>. Gra\u0111anstvo u stvarnosti samo sobom predstavlja negaciju vulgarnog kolektivizma i neciviliziranosti njegovog postvarenja. Kolektivisti\u010dke formacije stoga gra\u0111anstvo mogu prihvatiti samo u onoj formi u kojoj se iznevjerava sama su\u0161tina gra\u0111anstva, dakle samo u onoj formi koja se predstavlja gra\u0111anskom, a u stvarnosti to nije. Stoga su potrebni <em>estradni znanstvenici<\/em> koji su i sami dio kolektiviteta, makar epistemolo\u0161kog, i koji \u0107e, izme\u0111u ostalog, producirati i politi\u010dare koji \u0107e kao <em>gra\u0111anski dezavuirati gra\u0111anstvo<\/em>. Naravno, uprkos tome, gra\u0111anstvo ostaje ono \u0161to jeste i zato je nedopustivo u kolektivisti\u010dkoj svijesti. Onim \u0161to jeste ostaje i pred-moderno dru\u0161tvo, koje svoju sliku dobija u slici <em>Maconda <\/em>iz <em>Markesovog <\/em>romana <em>100 godina samo\u0107e.<\/em><\/p>\n<p><span style=\"color: #333399;\">Tekst objavljen u Dnevnom listu 19. 6. 2017. pod naslovom <em>Estradni<\/em><\/span><br \/>\n<span style=\"color: #333399;\"><em> znanstvenici<\/em> preuzimamo kao kriti\u010dki komentar aktuelnog stanja u bh<\/span><br \/>\n<span style=\"color: #333399;\"> dru\u0161tvu.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Samir Arnautovi\u0107 NEPODNO\u0160LJIVOST GRA\u0110ANSTVA &nbsp; &nbsp; Neprijateljstvo koje gra\u0111anstvo izaziva u dru\u0161tvima koja forme \u017eivota temelje na kolektivitetima jedna je od zajedni\u010dkih karakeristika \u010dak i za suprotstavljene dru\u0161tvene formacije. Biti gra\u0111aninom zna\u010di biti legitimnom metom za sve dominantne kolektivitete. Pritom uop\u0107e nije va\u017eno o kojoj se vrsti kolektiviteta radi, nacionalisti\u010dkoj, komunisti\u010dkoj, religijskoj \u2026 , sve &hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":3132,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[63,62],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3131"}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3131"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3131\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3133,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3131\/revisions\/3133"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3132"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3131"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3131"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekran.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3131"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}