U znak sje\u0107anja na na\u0161eg osniva\u010da, prof. dr. Dubravka Lovrenovi\u0107a, objavljujemo njegov tekst iz 2014. Nu\u017enost obnove socijaldemokracije u BiH!<\/p>\n
“Komunizma vi\u0161e nema, \u017eivotni standard je sve lo\u0161iji \u2013 uvjeti idealni za ljevicu, a ljevice, osim nominalno, nema<\/strong>! Ili je na margini, a tu je jer nema lijevog politi\u010dkog subjekta. U bespo\u0161tednoj logici neoliberalnog kapitala svi smo radnici. A kako smo svi sve \u2013 nismo ni\u0161ta, jer biti ni\u0161ta je univerzalna apstraktna kateogorija li\u0161ena supstance. Nema razlike izme\u0111u profesora univerziteta kojeg melje projektna i bolonjska ma\u0161inerija, ljekara kojeg je opteretila norma i procedura, neuroti\u010dnog menad\u017eera transnacionalne kompanije i radnika na pokretnoj traci. Razlika ako i postoji, simboli\u010dne je naravi. \u00a0Desilo se da su nove strukturalne promjene restrukturirale sve oblike dru\u0161tvenosti na na\u010din koji izmi\u010de teoriji i onemogu\u0107ava da nacionalne, socijalne, rodne i druge politike budu \u017eivotno kontekstualizirane i djelotvorne.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Kako prime\u0107uje \u017di\u017eek, Ljevica danas podlije\u017ee ideo\u0161koj ucjeni Desnice prihvataju\u0107i njene temeljne premise da je sa erom dr\u017eave blagostanja gotovo, jer ona neupitno vodi u recesiju i bahato tro\u0161enje bud\u017eeta.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Socijaldemokracija vjeruje u evoluciju \u2013 postepeno rje\u0161avanje svih slabosti zakona profita. O obnovi socijaldemokracije mo\u017ee se govoriti u prakti\u010dnom i teorijskom smislu, a jedno iz drugoga proizlazi. Dana\u0161nja, posrnula socijaldemokracija u prakti\u010dnom smislu odstupila je u nekoliko klju\u010dnih stvari po kojima se kao takva razlikuje od centra i desnice.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Zalaganje za moderno reguliranu socijalnu tr\u017ei\u0161nu privredu<\/strong> moralo bi zna\u010diti: dobre uvjete rada i zaposlenosti, a u polju neoliberalnog kapitalizma uspostavu ve\u0107e kontrole kapitalista putem ve\u0107e slobode uposlenih, \u0161to je jedino mogu\u0107e putem sindiklanog organiziranja. Sindikati su va\u017ena baza socijaldemokracije. Gdje su danas sindikati u Evropi? Gdje su na\u0161i sindikati? Socijaldemokratski svjetonazor temelji se na radu, a ne na kapitalu. A \u0161ta je tr\u017ei\u0161te danas? Pojednostavljeno, u tr\u017ei\u0161noj ekonomiji radi se o ponudi i potra\u017enji, o uspjehu i fijasku. Roba se agresivno nudi na tr\u017ei\u0161tu uz nadu i \u017eelju da \u0107e ju potro\u0161a\u010di prihvatiti i kupiti, umjesto one koju nude konkurenti. \u0160to je jo\u0161 va\u017enije, ovo je, osim demokracije, drugi osnovni mehanizam kojim zemlje neoliberalne demokracije poku\u0161avaju mijenjati svijet. Tr\u017ei\u0161na logika se u slabljenju dr\u017eave prenijela na sve odnose<\/strong>: u umjetnosti, kulturi, nauci, sportu, religiji, intimi \u2013 svugdje je nadmetanje u smislu: Ko \u0107e vi\u0161e<\/strong>. Dakle, moderno dru\u0161tvo je tr\u017ei\u0161no u najradikalnijem zna\u010denju te rije\u010di. Tr\u017ei\u0161te je preuzelo sve aspekte \u017eivota, u svakom se operira odre\u0111enom valutom. Tako su se nau\u010dnici, profesori, umjetnici, sve\u0107enici izjedna\u010dili sa biznismenima. Cijelim svijetom vladaju isti ideali mo\u0107i, bogatstva i ljepote. Profit je toliko mo\u0107an da se uvukao i u konzervativni tradicionalizam i kr\u0161\u0107ansko milosr\u0111e i islamski srednji put. To kretanje profita dinamiziralo je dru\u0161tva i svi se bore. Ja<\/strong> je u sredi\u0161tu svega. Borba za uspjehom je ono \u0161to pokre\u0107e, a pobje\u0111uje\u0161 \u00a0ako si jako sposoban ili uspje\u0161an u glumljenju pobjednika. Borba da bi se izgledalo kao pobjednik, jednako je te\u0161ka kao i sama borba da bi se pobjedilo. To stvara jedan posebni oblik narcizma, gdje su tzv. \u201esmiling killers\u201c ovisni kako me\u0111usobno tako i o me\u0111usobnim neprijateljima. U takvim okolnostima lojalnost je ne\u0161to \u0161to vrijedi do neke bolje prilike, a saradnici su istovremeno i neprijatelji. Osnovni je metod \u2013 metod \u201cd\u017eungle\u201d: \u00a0“Potoni ili nau\u010di da pliva\u0161”. Prema njemu vladaju\u0107e socijaldemokracije postavljaju \u201enove\u201c kadrove, a i same djeluju. Opstaje se samo ako se stalno nadma\u0161uje \u2013 zato bogatima nikad nije dosta. Svaka pozicija je pozicija za nove mogu\u0107nosti. Politiku je preplavio tr\u017ei\u0161ni model mi\u0161ljenja i tr\u017ei\u0161ne prakse \u2013 to je osnovni razlog za\u0161to nema Tre\u0107eg puta. Nema ga ko osmisliti ni ponuditi, jer su politi\u010dki faktori opsjednuti vlastitom borbom; nemaju kome \u2013 svi su isto tako opsjednuti pre\u017eivljavanjem, svi su prestra\u0161eni: gubitkom egzistencije, drugim (nacionalnim, vjerskim, generacijskim, rodnim…), nemaju za\u0161to jer je profit ovladao institucijama.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Prema Thomasu Hobbesu, tr\u017ei\u0161te je\u00a0 rat svih protiv sviju koji vodi k \u017eivotu koji je \u201eusamljen, siroma\u0161an, prljav, \u017eivotinjski i kratak\u201c.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Ili, kako ka\u017ee Oly Thyssen, tr\u017ei\u0161na dru\u0161tva su postojana, zato \u0161to su ugradila nestabilnost u vlastitu nosivu konstrukciju i samim time nisu njome ugro\u017eena. Bira\u010di mogu lutati, tehnologije se ra\u0111aju i umiru, moda se mijenja i novi umjetni\u010dki smjerovi se javljaju i vijore na vjetru promjena, ali tr\u017ei\u0161na dru\u0161tva opstaju. Zato je Francis Fukuyama tvrdio da smo s demokracijom i tr\u017ei\u0161nom ekonomijom do\u0161li do kraja povijesti. \u0160to se vi\u0161e svijet mijenja, to se vi\u0161e ponavlja.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong>Parlamentarna demokracija, <\/strong>\u010dija je okosnica bila srednja klasa, koja je u me\u0111uvremenu nestala, pretvorena je u parlamentarni kapitalizam. On nije najbolje rje\u0161enje, ali drugog \u2013 efikasnijeg nema.\u00a8<\/p>\n