Nagrade, citiranost, medijska pozornost, blagonaklonost vlasti … sve su to u BiH instrumenti sakrivanja netalentiranosti. I još mnogo više od toga! Ovi instrumenti samo su dio metodologije sakrivanja stvarnog lica i stanja i pretvaranja u nešto drugo. Tako i u politici i javnom diskursu prostor dobijaju oni koji se pred svima zalažu za antinacionalističke koncepte, a u stvarnosti podržavaju – nacionaliste.
Najnoviji primjer je film Pjera Žalice Praznik rada, koji je u Poljskoj dobio neku nagradu. “Grande Prix”, to tako ponosno zvuči. U stvarnosti, svi koji su vidjeli ovaj film, vidjeli su djelo bolesno netalentiranog reditelja, čiji istinski umjetnički značaj završava sa informacijama u lokalnim medijima, a što se sve pakuje kroz dodijeljene nagrade. Još nema istraživanja koje bi pokazalo da i iza ovih nagrada stoje trange-frange kombinacije, u kojim, na primjer, neko dobije nagradu u Poljskoj, zato jer će neko drugi dobiti nagradu u Sarajevu!
Ista je stvar i sa drugim oblicima “važnosti“ i isticanja vrijednosti rada nekoga. Mediji u BiH imaju liste nepoželjnih i onih koje treba obavezno zvati, citiranja u znanosti se vrše po principu “ja tebi – ti meni“ i političkoj podobnosti, u kojoj podobni dobijaju podršku iz inozemstva, dok nepodobni nemaju prostor za djelovanje ni u BiH. Rezultat je – BiH je na dnu svih iole ozbiljnih kategorizacija! Još niko nije postavo pitanje kako je to moguće, pored toliko “priznanja“, “citatnosti“, estradnog znanja i slično. Brojni su primjeri očigledne disproporcionalnosti estradne važnosti pojedinaca i propasti institucija na kojim ti pojedinci rade! Jedan od takvih je onaj koji smo često navodili, primjer Damira Marjanovića, koji je prema lokalnim medijima “najveći genije i znanstvenik stoljeća“, a prema Webometrics listi njegov univerzitet na kojem radi, Burch univerzitet, u znanosti praktično ne postoji!!! Takvih primjera u ozbiljnim državama nema, ali od BiH odavno razni likovi poput netalentiranih “umjetnika“ i cirkuskih znanstvenika prave zemlju slučaj!
Sve to ima medijsku podršku, a metodologija ovog djelovanja ide u pravcu da se takvo besmisleno stanje i odnosi na kraju ispostavljaju nekome ko nema nikakve veze sa realnim dešavanjima i rezultatima djelovanja raznih cirkusanata i medija koji ih podržavaju. Nagrada Žalici je primjer toga! Nešto što su svi, svojim očima, ušima i razumom shvatili kao bezvezno, bezvrijedno, sada dobija “Grande Prix“! Drugim riječima, želi se reći: nemate pojma vi koji ovo smarate besmislicom, što u stvarnosti i jeste, Grande Prix je tu i dokazuje da su vaši stavovi besmisleni! Dok BiH ne izađe iz ove kolonijalne zaostalosti u oblasti kulture i znanja, nema napretka ni u bilo kojem društvenom segmentu! Hoće li to ikada nekome na odgovornoj političkoj poziciji postati jasno???
Ekran Portal sa stavom