Dok BH mediji “otkrivaju” obavještajni rad susjeda, Hrvatska godinama formira svoje kadrove za BiH!

U posljednje vrijeme su se BH mediji, oni koji su istinski na strani države u kojoj djeluju, okrenuli otkrivanju djelovanja obavještajnih umreženja u našoj državi. Napokon su počeli prepoznavati da pojedinci iz svijeta politike djeluju protiv interesa naše države. U tom smislu se spominju Vojin Mijatović, čuveni Elmedin Dino Konaković, ali i brojni drugi, manje eksponitrani, ali ne manje destruktivni predstavnici vlasti. Na žalost, naši mediji, ali po svemu sudeći ni obavještajne strukture naše države, još uvijek nisu shvatili najopasniji aspekt obavještajnog rada protiv BiH.

Prema analizama portala Ekran.ba, najdalje u tom poslu otišao je pokojni Miroslav Tuđman, koji je razvio pravi sistem “formatiziranja” hrvatskih kadrova za BiH. U tom sistemu, naši građani, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, dobijaju mogućnost da na hrvatskim sveučilištima praktično besplatno i bez velike muke dođu do doktorata iz društvenih znanosti. Potom kao “školovani kadrovi” preko već postojećeg umreženja, dobijaju pozicije na univerzitetima i društveno-razvojnim institucijama, u što spadaju i institucije kulture, gdje sistemski uništavaju društvene norme i vrijednosti. Tuđman, koji je u ratnom periodu bio glavni obavještajac Hrvatske, nije izmislio nikakvu toplu vodu, nego primijenio operativne i strateške radnje koje rade velike obavještajne agencije.

Tako je u BiH stvoren određeni broj “hrvatskih kadrova” koji, što iz neznanja, što svjesno, djeluju u interesima Hrvatske. Glavni interes u tom smislu je ukidanje kritičkog društvenog angažmana i govora i destrukcija društvene i humanističke misli. Stubovi na kojima počiva svako društvo, ovakvim radom su već odavno ruinirani. Samo u BiH je dopušteno da ulica kreira kriterije akademskog i kulturnog vrednovanja i da se kroz otvoreno medijsko linčovanje ili sistemsko djelovanje “hravtskih kadrova” sklanjaju pojedinci koji bi u svakom društvu imali posebno važno mjesto. Zato je realnost današnjeg javnog prostora postojanje “crne liste” sa imenima onih koji ne smiju biti prisutni u javnosti, ili promoviranje diletanata u akademike, ili, što je isto, nagrađivanje antiznanstvenika za znanstveni rad koji je sve osim onoga za što se izdaje. U konačnici, imamo društvo u kojem više nema vrijednosnih kriterija.

Bez obaveze da se to uzme kao isključivi kriteriji, u ovim i ovakvim djelanjima uglavnom su prisutni kadrovi koji su školovani u Hrvatskoj, oni koji su naprasno počeli govoriti “tko”, “što”, “promidžba” i sl., mijenjajući vlastiti identitet u funkciji uloge koju su dobili. Zato nije nebitno razmotriti sve okolnosti pod kojima se neko pojavljuje u nekoj ulozi, uključujući i eventualnu činjenicu “formatiranja” u inozemstvu. Baš kao što nije nebitno ko se gdje nalazio u vrijeme agresije na BiH. Zato se treba malo osvrnuti oko aktera igara u kojima BiH sve dublje i dublje tone u apatiju i beznađe, što je nesumnjivo krajnji cilj djelovanja obavještajnih umreženja protiv BiH.