Ekran Portal sa stavom
Related Articles
Besmisleno je bilo kome još objašnjavati da je politika “trojke” politika izdaje BiH! Čak i ako se dopusti da su pojedinci u “trojci” bili nesvjesni onoga što čine, ta politika i ta činjenja bila su nesumnjivo izdajnička djela. Stoga je i svaka polemika o izdaji “trojke” besmislena, ovu političku skupinu danas brane isključivo oni koji su na istom zadatku kao “trojanci”. Važnije od kvalificiranja djelovanja “trojke”, sada je identificiranje petokolonaškog nastojanja da se pogubni uticaj ove politike barem ublaži, ako se već ne može potpuno relativizirati. Naravno, pritom nije slučajno da u odbranu “trojke” staju ista ona imena koja su bila i ostala obožavatelji nedjela likova poput Kojovića, Kazaza, Radončića, Vlaisavljevića, Čovića, Marićki … Drugim riječima, uključen je treći ešalon podržavatelja subverzivnog djelovanja koji treba opravdati rušenje države sakrivajući se iza priča zasnovanih na izmišljenoj argumentaciji i falsificiranim činjenicama. Onako kako je krenulo sa “trojkom”, sada se dešava i u finalu njihovog debakla sa pokušajima njihovog opravdavanja u javnosti. Pritom se nastoji otvoriti novi prostor za stare zastupnike beogradskog centra moći u BiH. Nakon izvjesne propasti projekta NiP, očekivano je da se pokuša afirmirati neka druga struja srpske politike u našoj zemlji. Stoga nije ni čudno da se uključuju nekadašnji Radončićevi kadrovi, koji su svoje pozicije dobili zahvaljujući srpskim obavještajnim umreženjima i planskoj gradnji kadrova koji će rušiti integrativne snage i procese, a uz sluđivanje javnosti jačati antidržavna djelovanja. Takvi su u međuvremenu angažirani u drugim strankama, ali su pravci djelovanja ostali isti.Sva intelektualna bijeda takvih nastojanja sažima se u pokušajima rehabilitiranja laži i napada opskurnih uličara poput Sanje Vlaisavljević ili Envera Kazaza, pri čemu se nastoji skrenuti pažnja sa “trojke” na SDA, a sve kroz opravdavanje blaćenje onih koji su promovirali BiH i predstavljaju istinske reference našeg društva. Tako sarajevska “trojka” slavi to što im Vlaisavljević daje šaku novca koji mogu trošiti za potrebe zadovoljavanja svojih marifetluka, prikrivajući da su kroz prihvatanje njenih mrvica iz budžeta FBiH legalizirali etniziranje kulture u BiH. Primjera radi, kada Dino Mustafić dobije novac za svoje predstave koje u pravilu igraju samo premijere, on nije taj novac dobio kao reditelj NPS, ili uopće kao reditelj, nego kao bošnjački reditelj, iz “bošnjačke kvote” predviđene u (etničkoj) raspodjeli novca za kulturu. Nedavno je jedan neovisni sarajevski portal vrlo precizno identificirao metodologiju Envera Kazaza, koja se sastoji u tome da se vlastite tvrdnje kod ovog opskurnog profesora književnosti, uzimaju kao argumenti i dokazi za iste te tvrdnje. Prije gotovo deset godina portal Ekran.ba je jednako precizno dijagnosticirao ovu metodologiju u kidisanjima Sanje Vlaisavljević na javne ličnosti našeg društva. Potvrda toga je došla čak i iz pravosudnih institucija, gdje su svojevremeno kao “neosnovane, paušalne i proizvoljne” ocijenjene laži koje je Sanja Vlaisavljević širila o Samiru Arnautoviću. Naravno, paraobavještajni mediji su skrili ovu činjenicu, baš kao što su skrivane i sve druge činjenice i izmišljotine poznate uličarke, sve dok ista nije i očiglednu laž (da u Sarajevu nije moguće kupiti svinjsko meso) odlučila učiniti istinom. Naravno, cilj je bio od Sarajeva medijski napraviti zatucanu islamističku sredinu, za što je dotična u konačnici nagrađena državljanstvom Republike Hrvatske i mjestom ministrice iz kvote građana hrvatske nacionalnosti.Ovo su samo neki, možda najpoznatiji primjeri subverzivnog djelovanja, koje se sada pokušava ponovo afirmirati i rehabilitirati izdajnička politika “trojke” koja je bila logičan nastavak subverzivnih nastojanja paraobavještajnih umreženja u BiH. Stoga ne treba nasjedati na laži kojim se sa antidržavnog djelovanja “trojke” pažnja želi vratiti na antidržavno djelovanje SDA. U ovom momentu je SDA prošlost koja jeste stvorila pretpostavke za dolazak “trojke”, ali koja, faktički, nije nanijela ni blizu toliko štete koliko je počinila “trojka”. Svaka nacionalistička politika, uključujući i politiku SDA, jednako je pogubna po državnost BiH. Zato niti u jednom slučaju ne treba amnestirati SDA za ono što je ona učinila, ali je “trojka” učinila ono najgore što se moglo učiniti, a što će nesumnjivo na narednim izborima ići u prilog SDA – pokazali su da u BIH nema političke alternative nacionalistima. Dakle, oni ne samo da su neprijateljima BiH isporučili sve što su oni tražili, nego su obesmislili i očekivanja da je alternativa u našoj zemlji moguća. Oni su pokazali da “pseća poezija” neke intelektualne ništarije, nije samo izraz svakovrsne impotencije i potkapacitiranosti, nego i adekvatnog podaničkog karaktera koji je sposoban samo biti sluga nekome koga smatra za gospodara. Braniti politiku “trojke” zato je moguće samo ako se pripada istoj toj politici. Argumenti za odbranu ne postoje, a oni koji BiH smatraju svojom državom sigurno nemaju ni motiv za tim. Taj motiv imaju samo oni koji su na istom zadatku, u istoj politici izdaje i, na ovaj ili onaj način, pripadaju istom političkom i društvenom kontekstu.
