Ogavna politika sarajevskih medija

Sarajevski mediji su već odavno faktor destrukcije BH društva. Bez imalo zazora i prostojnosti oni danas otvoreno predstavljaju glasnogovornike subverzivnog djelovanja i ukidanja kritičkog govora. Jedan od aspekata tog djelovanja je izvještavanje o događajima u Srbiji i RS, kako bi bila sakrivena ista takva dešavanja u Sarajevu. Tako sarajevski mediji pišu o represiji u Srbiji i hapšenjima novinara, a svjesno sakrivaju iste takve represije u Sarajevu. Sjetimo se samo skandala sa hapšenjem profesora Elektrotehničkog fakulteta. Do danas niko nije odgovarao za taj skandal, a pravosudni akteri i kreatori ovog zločina čak su i nagrađeni novim i višim funkcijama.

Istina je da je u Sarajevu represija protiv onih koji kritički govore o vlasti, ali i opoziciji, možda i veća nego u Srbiji. Ali baš zato da bi ta represija bila sakrivena, govori se o Vučićevom režimu koji zatvara novinare i premlaćuje studente. Mediji u Sarajevu su aktivni akteri ušutkivanja javnosti.

Ili, sa druge strane, pogledajmo izvještaje iz RS. Apokaliptične najave propasti manjeg BH entiteta, nemaju drugi cilj nego sakriti još gore stanje u FBiH i, posebno, Kantonu Sarajevo. “RS pred ekonomskim slomom”, najavljuju sarajevski mediji, a u KS su korupcijom ušutkani čak i sindikati, o čemu, naravno, nema ni riječi! Obrazovanje u KS, ali i FBiH (kao i u RS, ali to sada nije tema) se doslovno raspada. Visoko obrazovanje kao sistem znanja više jednostavno ne postoji, ali to nije tema za sarajevske medije, važnije je reći da je RS ekonomski mrtva. Njima ne smeta što se građani svakodnevno mogu uvjeriti da je u RS stanje tek nešto gore nego u FBiH, jer oni građane nastoje sluditi tom činjenicom, ubjeđujući ih da nije tako kako oni mogu neposredno vidjeti da jeste, nego onako kako im mediji serviraju. I tu je kraj priče. Građani tada izlaz traže u apatiji i rezultat je eutanazija javnog prostora.

Paradoksalno je, ali upravo zbog medija u Sarajevu i BiH javnost više ne postoji. Cinična su cmizdrenja sa BHRT kako će ovaj televizijski mediji biti ugašen, jer su upravo oni svojim programom sve učinili da ga ugase. Žalosno je bilo gledati kako je Nedjeljko Elek nedavno, gostujući na FTV, fantastično iskoristio potkapacitiranost urednica koje su mu dale javni prostor, da promovira Dodikovu politiku u Sarajevu. Barem 30% gledatelja je nakon ove emisije pomislilo da ono što govori Elek nije besmisleno, posebnom u segmentu laži o jeftinijem plinu iz Rusije. Da mu još sugovornik nije bio kompetentni Almir Bečarović, koji je u kapacitetima racionalnog govora potpuno razotkrio Eleka i Dodikovu “plinsku politiku”, sigurno bi većina gledatelja bila ubijeđena da ono što Elek govori jeste interes i njih u Sarajevu. Ko je za to odgovoran? Potkapacitirane urednice koje istrajavaju na “crnim listama” demokršćanskog umreženja, na kojim se nalaze bosanski orijentirani intelektualci, a javni prostor ustupaju otvorenim neprijateljima države. One i takvi urednici i urednice kao one, ne shvataju da je svako davanje javnog prostora neprijateljima države, promoviranje politika koje ti neprijatelji zastupaju.

Nema sumnje da kada dođe do pitanja gašenja FTV zbog istih tih politika, svi će uglas plakati kao i na BHRT i kriviti iste te politike koje decenijama promoviraju kroz svoje programe. Na žalost, takvi urednici su toliko potkapacitirani da ne mogu ni shvatiti o čemu je riječ, a štetu od svega imaju građani i država u cjelini. Ogavna politika sarajevskih medija u kojoj ono što ne valja u drugim zemljama, a još gore je kod nas, biva sakrivano time što se govori o “s…u u Ruandi” dok sjedimo u blatnjavom rovu na dnu svijeta, doprinosi razvaljivanju BH društva više nego Dodikova politika.

Analitički tim

Ekran.ba