Da pukneš od smijeha: Enver Kazaz sam sebe proglasio “najcitiranijim profesorom” na UNSA!

Građani BiH su dočekali i to da Enver Kazaz, opskurna neznalica i politički sluga svih destruktivnih politika u Sarajevu, sam sebe proglasi “najcitiranijim” (čitaj najboljim) profesorom na UNSA! Odavno su već raznorazne neznalice u odorama profesora UNSA plasirali tezu da je citiranost dokaz kvaliteta. Tako su krenuli u ulaganje studentskih radova u bibliotečku bazu COBISS, a studentima stavljali u zadatak da obavezno navode njihove knjige. Šampioni u tome su bili pojedini profesori psihologije i pedagogije, a javnost je sada mogla doznati da ih je sve pretekao Enver Kazaz!

Ko citira Kazaza, ukoliko se ne računaju politikantske rasprave najnižeg nivoa i prljavih strasti, zaista je teško reći. Uprkos pokušajima da se nađu oni koji su citirali Kazaza, a koji ne spadaju u politikantski stroj kazazovština, nismo uspjeli saznati ko je taj ko ima potrebu za citiranjem ove opskurne medijske pojave. Međutim, odavno je poznato da je Kazaz još u doktorskoj disertaciji pokazao visok stupanj znanstvene nesposobnosti, kada nije bio u stanju čak ni definirati razliku između bosanskog i bošnjačkog romana, a što je navodio duž cijelog teksta. Na stranu sada to što siroti Kazaz nije shvatao da ne postoji “bošnjački roman”, niti da uopće postoje nacionalna književna djela, čak ni na metodološkoj ravni ovaj samoproglašeni “najcitiraniji profesor” nije bio u stanju postaviti distinkciju, što i nije čudno budući da je govorio o nečemu što ne postoji.

Uz sve to, “najcitiraniji profesor” je poznat po tome što se ne služi niti jednim stranim jezikom. Odakle crpi relevanciju svojih objavljotina, budući da iste ni formalno ne može zasnovati na recentnoj literaturi koja najvećim dijelom nije prevedena, zna samo on i oni koji ga citiraju, ako takvih uopće ima. Kazaz je poznat po “znanstvenim otkrićima” tipa “rubikonova kocka”, koje je javno obznanio i ako se na to odnosi ta masovna citiranost njegovih umotvorina, onda se mora priznati da se radi o autentičnom, originalnom pronalasku kojim se dokazuje jedino … Kazazova antiintelektualnost. Odatle nije ni čudno da “intelektualac” po mjeri oktroiranog premijera Nermina Nikšića, popularnog Lubenice, sam sebe proglašava veličinom. Da li će Kazaz do kraja života shvatiti da hvaliti samog sebe znači jedino nedostatak elementarne pristojnosti i ništa drugo, mada u SDPu kod popularnog Lubenice možda znači im mnogo više, ostaje neizvjesno. U svakom slučaju, nakon što ga je Faruk Kapidžić medijski devastirao, Kazaz kada bi imao minimum morala barem nekoliko mjeseci se ne bi pojavljivao u javnosti. Budući da je on odavno već poznata ličnost, sa sigurnošću možemo reći da se tako nešto neće desiti.