Rezultati odbacivanja intelektualaca i kritika bez samokritike u daljem srljanju!

Nakon što je svima postalo jasno da u BiH više stvari ne stoje onako kako su stajale i da je to rezultat vanjskopolitičkih odnosa, još uvijek niko od sarajevskih kritičara postojećeg stanja nije shvatio suštinu problema. A suština se nalazi u tome da se tzv. državotvorna politika odrekla intelektualaca i znanja i, idući potpuno u pravcu koji je kao cilj velikosrpske politike zacrtao Memorandum II SANU, kompletno političko djelovanje svela na egocentrizam, privatne interese i služenje strancima. Danas imamo to što imamo, a države … nemamo!

U takvim okolnostima sarajevski politički krugovi umjesto da se koncentriraju na stvaranje fronta za državu BiH i okupe sve, ali baš sve intelektualne kapacitete u cilju strateškog djelovanja na spašavanju državnosti, bave se prikupljanjem poena na procesu gašenja države! Komentirajući nastalu situaciju, istaknuta članica SDA Aida Obuća, koja je do sada pokazala da u ovoj stranci ima onih koji su sposobni relevantno govoriti o političkom stanju u našoj zemlji, između ostalog je rekla: “Ljude koji su imali institucionalno iskustvo, kontakte i međunarodnu težinu ili su sklonili, ili degradirali, ili protjerali iz sistema. Na njihova mjesta dovodili su poslušnike, kadrove čiji je domet slika u ćošku sale ili češće ispred vrata. Analitičare koji vanjsku politiku prate iz dnevne štampe. Doveli su nas u situaciju da nam međunarodne odnose vode ljudi koji bez prevodioca ne mogu pročitati ni meni u restoranu, a kamoli politički dokument ili ozbiljnu stratešku analizu. Doduše, ne mogu do nje ni doći.” I sve je dobro rekla, izuzev što je zaboravila da kaže da je upravo SDA uspostavila ovakve kadrovske i političke kriterije. Oni koje komentira Obuća samo su slijedili obrazac SDA, doduše brutalno izopačenije i gazeći i ono malo kriterija koji su bili preostali. I nije u pitanju samo diplomatski sektor, nego prije svega ono što je najvažnije – sektor znanja.

Decenijama se dopuštalo da se uništavaju intelektualni potencijali BiH, sada kada nema ko da odgovori na dobro osmišljen scenario, pokušava se nekim brzim putem od površnih viđenja napraviti strategija. Portal Ekran.ba je već više od deset godina upozoravao na ovo što se sada dešava. Čak je identificiran i konačni politički čin propasti države – odsustvo hrabrosti i pameti da se uhapsi Milorad Dodik. Od tada je svaki smisao kritičkog pisanja izgubljen. Očigledno, nema ni sada svijesti o tome da ova situacija, koja je dalekosežno kritičnija nego ona s početka agresije na BiH, može biti riješena samo dugoročnim, planskim i na znanju zasnovanim političkim odlukama. Primjera radi, o revitalizaciji društva, koje je potpuno devastirano, niko i ne govori, a bez društva, to je abeceda političke teorije, nema države! Zato opaske poput Obućine možda imaju trenutni politički efekt, ali sa aspekta očuvanja BiH nemaju dugoročan značaj.