Home / VIJESTI / BOSNA I HERCEGOVINA / Zašto se dopušta da osobe sa psihičkim problemima rade u obrazovanju?

Zašto se dopušta da osobe sa psihičkim problemima rade u obrazovanju?

Hapšenje tuzlanskog srednjoškolskog profesora Fuada Isabegovića pod
optužbom za dvostruki pokušaj ubojstva, kao i sve drugo u našoj
medijskoj kloaci, ostalo je zabilježeno samo kao incident vrijedan
kratkoročne senzacije. Okolnosti i uzroci napada Isabegovića na dvije
kolegice, od kojih je jedna direktorica Gimnazije Ismet Mujezinović,
za medijsku kloaku koja je preplavila bh javni prostor ostale su
nepoznate i potpuno nezanimljive. Vijest je trajala jedan dan,
Isabegović je optužen i osuđen prije nego je vijest postala
zastarjelom i to je to.
U stvarnosti, slučaj je mnogo kompliciraniji i ukazuje na
katastrofalno stanje u obrazovanju! Prema saznanjima do kojih je došao
Ekran.ba, Fuad Isabegović je prije više godina bio na tretmanu u
ustanovi nadležnoj za liječenje psihičkih bolesnika. On nije bio
tretiran kao opasan, ali je bio u procedurama rehabilitacije i imao je
terapiju koja je bila adekvatna za stanje njegovog zdravlja. Nakon
napuštanja bolnice, Isabegović više nije bio pod liječničkim nadzorom,
izuzev prema vlastitim nahođenjima.
Izvori upoznati sa stanjem i odnosima u Gimnaziji Ismet Mujezinović
govore da je Fuad Isabegović najvjerovatnije pod utjecajem psihičke
bolesti, odnosno nervne rastrojenosti napao dvije kolegice, prijeteći
da će jednu usmrtiti svojim napadom. Nadležni su znali za
Isabegovićevo zdravstveno stanje, ali nsu ništa poduzimali. Zakonska
ograničenja nalažu da u takvim slučajevima oboljelu osobu nije moguće
isključiti iz nastavnog procesa.
Tako dolazimo u situaciju da osobe sa psihičkim oboljenjima obrazuju i
vaspitavaju djecu, a da nismo ni svjesni da i djecu i druge uposlene
izlažemo opasnosti od agresivnosti oboljelih. U obrazovnim
institucijama i nadležnim ministarstvima tome se ne pridaje nikakva
važnost.
U Kantonu Sarajevo imamo čak brutalno neinteligentna zakonska
rješenja, koja nastavnicima i profesorima nalažu sanitarni pregled,
ali ne zahtijevaju psihičko zdravlje. Tako profesori UNSA moraju
ispunjavati sanitarne uvjete za konobara, ali ne moraju biti psihički
zdravi, niti su odgovorni za svoje nasilno ponašanje. Okolnosti u
kojima se nalazi naše obrazovanje, govori da je Isabegovićev slučaj
samo jedan od slučajeva, koji je zahvaljujući senzacionalizmu bh
medijske kloake dobio pažnju. Brojni drugi slučajevi nasilja i
neprimjerenosti u obrazovanju, koji su najvjerovatnije uzrokovani
psihičkim oboljenjima nastavnika, ostali su zataškani.
Slučaj Uge Vlaisavljevića, krajnje suspektnog profesora UNSA, inače
poznatog kao jednog od najglasnijih zvučnika Dragana Čovića, vjerovatno
je najpoznatiji slučaj prikrivanja zdravstvenog stanja u interesu
pojedinca i na štetu institucija i obrazovanja. Za Vlaisavljevića se
već godinama govori da ima ozbiljne psihičke probleme i dijagnozu koja
implicira agresivno ponašanje, ali na to niko nije reagirao. Tek
prošle godine, nakon što je Vlaisavljević nasrtao na kolege i
uposlenice Filozofskog fakulteta, neke su mjere poduzete. Sve se,
ipak, završilo time da nikada nije dat odgovor na pitanje koje je
institucionalno postavljeno: da li je Vlaisavljević psihički bolesnik
i može li kao takav biti na poziciji profesora?
Koliko će se još Isakovića desiti i sa kakvim posljedicama, prije nego
nadležni reagiraju, strah nas je i pomisliti. Slučaj u Tuzli i
nevjerovatno zakrivanje razloga nasilja jednog obrazovanog i stručnog
gimnazijskog profesora, nije shvaćen kao alarmantno upozorenje da
osobama sa psihičkim poteškoćama nije mjesto u obrazovnom sistemu. Za
obrazovnu birokratiju važnije je da profesori ispunjavaju zadravstvene
uvjete za kuhare i konobare, nego da su psihički sposobni obavljati
posao za koji su angažirani.

About Ekran

Check Also

images

Metthew Palmer – politički briljantna poruka građanima BiH

Metthew Palmer, specijalni predstavnik SAD za Balkan je u politički briljatnim medijskim istupom poslao poruku …

Powered by keepvid themefull earn money