Kada je u odličnoj analizi novinarka Dženana Karup Druško doslovno rastočila Dragana Stevanovića, uspješnog liječnika i drskog političkog SDP manipulatora, pokazala je da je došla do spoznaje da je i ona došla na “crnu listu” onih koji su nepoželjni u javnom prostoru! Na žalost, dok je radila u BH danima i dok je slušala notornu Vildanu Selimbegović, bivajući izdašno plaćana za to, nije imala dilema oko toga šta pišu Dani i zašto pišu to, a ne nešto drugo.
Nije joj tada bilo čudno da njen magazin čereči profesore Pravnog fakulteta, a istovremeno ne postavlja nikakva pitanja o akademskom kriminalu u kojem su rušeni svi principi akademizma i znanstvene zajednice. Pokazalo se da tadašnja famozna “seksualna afera” nije imala nikakav sudski epilog kakav je najavljivala Selimbegović i njena piskarala, ali je Pravni fakultet od nekada moćne institucije učinjen trećerazrednom školom. Nije je zanimalo zašto njena redakcija nije davala osvrte ni na najveće događaje koji su bili organizirani u Sarajevu, a davala je značaj trećerazrednim ublehaškim FGR partyjima. Nije joj bilo čudno kako to da su u magazinu u kojem je radila bili zastupljeni i podržavani samo i isključivo neki pojedinci poput Uge Vlaisavljevića, koji je i tada bio ono što je danas, a nisu brojni drugi, u pravilu njegovi oponenti i protivnici konsocijacije kao načina etničke podjele BiH.
Ništa je to nije zanimalo, ali sada sa zaprepaštenjem spoznaje da ono što ona govori i za što ima činjenice i argumentiranu priču, ne može iznijeti niti u jednom mediju u Sarajevu! Spoznaja je uvijek dobra i spasonosna, čak i ako dolazi kasno, ali ako je zaista spoznaja a ne zatečenost stanjem stvari. Najmanje dvije decenije je stanje u sarajevskim medijima takvo da samo određeni pojedinci iz obavještajnih umreženja mogu biti prisutni u javnom prostoru. Da li se danas neko sjeća, primjera radi, preminulog Žarka Papića? Taj se nije skidao sa medija! Da li je nekad nešto značajno rekao ovaj zastupnik konsocijacijskih elemenata u društvu? Nije! Ali je zato odlično sluđivao javnost, baš kao i brojni drugi koji su bili angažirani na tom zadatku i koji se i danas ne skidaju sa televizija! To je realnost sa kojom se suočila Karup Druško, a ako je spoznala o čemu se radi, onda to zakašnjelo suočenje nije uzaludno. “Crna lista” sarajevskih medija je realnost današnjeg javnog prostora! Ta se realnost može promijeniti samo otvaranjem novih, bosanskih otvorenih medija koji će građanima predstaviti stanje stvari, nikako kuknjavom i plaćom nad nesretnom sudbinom koju smo sami skrivili!
Ekran Portal sa stavom