Malo je autora koji su se tako temeljno pobrinuli da potamne sjaj svog imena kao što je Dado Topić! Autor koji je obilježio jugoslovensku muziku i nesumnjivo u mnogome odredio muzička dešavanja druge polovine sedamdesetih i cijelih osamdesetih godina, kao da je nastojao sve učiniti da potamni ono što je stvorio. Još kao pjevač Korni grupe Topić je iskazao veliki muzički talenat i spremnost da se dalje gradi. Radeći sa Kornelijem Kovačom on je iskoristio priliku da nauči gotovo sve što je trebalo naučiti od ovog muzičkog maga. Kada je svoju muzičku izobrazbu doveo do kraja, imao je snage napustiti tron koji je u Jugoslaviji zauzimala Korni grupa i otisnuti se prema vlastitoj karijeri. Za razliku od njegovog nasljednika u Korni Grupi Zlatka Pejakovića, Dado Topić to nije uradio kao pjevač, već kao muzičar, pjevač i, što je najvažnije, kompozitor, autor muzike.
Sa grupom Time i prvim albumom, on je to ne samo potvrdio, nego se predstavio kao najznačajniji autor, nadmašivši sa svojim bandom i do tada neprikosnovenu Korni grupu. Drugi album Timea je potvrdio da prvi nije bio slučajnost i da je Topić nesumnjivo jedno od najvećih imena tada kreativno razbuktale jugoslovenske scene. Treći album Život u čizmama sa visokom petom, pokazao je određene kreativne slabosti, koje će kasnije biti sve izraženije kod Dade Topića. Ipak, album je u cjelini još uvijek držao razinu najboljih ostvarenja jugoslovenske rock muzike. Na žalost, ovaj album je predstavljao i kraj grupe Time, odnosno on je na neki način djelimično već bio solo album Dade Topića.
Prvi pravi Topićev solo album bio je Neosedlani, dvostruki album koji je obilovao patetikom i koji je bio ozbiljan pad u odnosu na ono što je Dado radio ranije. Ipak, Neosedlani je imao i dobrih momenata u kojima se vidjela kreativna snaga. Uslijedio je katastrofalni Šaputanje na jastuku, na kojem je do izražaja došlo sve što je Topić kako-tako suzdržavao i kontrolirao na Život u čizmama sa visokom petom. Bio je to očigledni pokušaj koketiranja sa publikom i potpuni kreativni sunovrat. Od tada do danas ništa se značajno nije promijenilo! Topić je pokušavao na svaki način da ostane u igri na estradi, mnogo manje je pokazivao nastojanje da se ponovo iskaže kao jedan od najznačajnijih autora tadašnje scene. Kojekakvi šlager dueti, dodvoravanja publici i pokušaji da se na silu ostvari komercijalni uspjeh, u principu su bili praćeni totalnim autorskim i muzičkim fijaskom.
Novi album Ponovno na cesti je potpuno na pravcu tog fijaska. Žalosno je slušati autora veličanstvene Za koji život treba da se rodim kako sada pjeva i deklamuje patetične i potpuno neukusne stihove i to sa muzičkom osnovom koja je lišena svake kreativnosti i minimuma mašte. Radi se o albumu koji niko neće primjetiti da je izašao i koji će ostati zabilježen kao novi fijasko Dade Topića, nastavak žalosne priče o velikom autoru koji je pao u blato neukusa odsustva svakog kriterija. Ovaj album će ostati zabilježen i po tome što se sa njim prilično obrukao i Brano Likić, koji je radi na muzici koja izgleda kao kreacija nekog cover banda koji decenije tezgi sada pokušava pretočiti u kompozicije. Ponovno na cesti je očajno svjedočanstvo potpune kreativne izgubljenosti Dade Topića i najbolji dokaz kako je moć stvaranja moguće potpuno izgubiti ukoliko se ne radi na njoj!
Ekran Portal sa stavom