Kada shvatimo da znanost nije sport i takmičenje, u BiH će se vratiti znanje kao društvena vrijednost!

Petparački i većinom paraobavještajni sarajevski mediji ne propuštaju priliku da ističu “citatnost” BH znanstvenika, uspjehe učenika i studenata na takmičenjima u “znanosti”, svjetske rezultate u rangiranju naših znanstvenika … Sve ove objave i svi ovi napisi samo su izraz bijednog neznanja i neshvatanja da znanost nije sport i nije stvar takmičenja. Ovo se uporno pokušava nametnuti kao mjerodavno mišljenje, a u osnovi se radi o subverzivnom rušenju znanja kao društvene vrijednosti.

U zemlji u kojoj se komercijalni skupovi predstavljaju kao znanstveni događaji i gdje se na fakultetima organiziraju skupovi sa poluinteligentnim naslovima i temama diletantskim čak i za osnovnu školu (kao ubjedljivo najgluplji naslov jednog takvog skupa izdvaja se “Pedagoški kompas u medijskom labirintu”! Kakve veze imaju kompas i labirint, koji treba da spoje pedagogiju i medije, zna vjerovatno samo opskurna autorica naslova), naprosto ne može biti znanstvenog razvoja! Mogu postojati pojedinci koji ostvare neki rezultat, ali ozbiljnog razvoja u znanosti ne može biti. Baš kao što snijeg ne može padati na temperaturi iznad 30 stepeni celzija, tako ni znanost nema razvoja tamo gdje se dešava kulturna kataklizma. Razne citatnosti i pojedinačni “uspjesi” prema mjerljivim parametrima, samo su, uglavnom, varka. Biti citiran uopće ne znači da to što je citirano ima znanstvenu važnost, nego je mnogo češće u pitanju upotrebna validnost nekog primjera, eksperimenta na temelju već postavljanih znanstvenih dostignuća itd. Međutim, ova praksa da se citiranost predstavlja kao nesporni dokaz znanstvene veličine, nije karakteristična samo za BiH, Hrvatska primjerice takođe ovu pijačarsku pomamu doživljava kao ozbiljan pokazatelj važnosti.Pritom se, recimo, čak ni elementarne stvari ne provjeravaju. Kako je moguće da među najcitiranijim u znanosti nisu, primjerice, ovogodišnji dobitnici nobelove nagrade za teorijsku fiziku John Clarke (SAD), Michel H. Devoret (SAD) i John M. Martinis (SAD), ali jeste hrvatski paraznanstvenik Dragan Primorac?

Uostalom, autori baze citiranosti Oxforda i drugih svjetski značajnih univerziteta odreda upozoravaju da ne biti na listi “najcitiranijih” ne znači nerelevantnost u znanosti, naprotiv! Manipulacije koje se u BiH dešavaju sa ovim bazama, gdje se pojedinci ističu kao “znanstvene veličine”, mada u strogom znanstvenom smislu ne dobacuju dalje od znanstvenih praktikanata, ne samo da su smiješni primjeri neznanja, nego su i opasne obmane kojim se uspostavljaju patrametri kojim se opći znanstveni progres želi zaustaviti, što je u dobroj mjeri već učinjeno. Znanost nije sport i nije takmičenje u kojem se uspostavljaju egzaktni, mjerljivi sportski rezultati, nego jeste mukotrpni rad koji valorizaciju dobija kroz uvažavanje u znanstvenim zajednicama. Primjera radi, “najcitiraniji znanstvenici” koji nemaju ugled da objave, koautorski ili autorski, ozbiljan zbornik radova, ili koji nikada u životu nisu bili u stanju organizirati ozbiljan znanstveni skup, sasvim sigurno nemaju veći kredibilitet od papirnatog rangiranja. Naravno, postoje časni izuzeci koji su incident u ovakvom slučaju, nikako pravilo! Međutim, oni svakako ne prelaze procenat veći od 0,1 %! Zaključimo, sve dok se u BiH glorificiraju obmane u znanosti, neće biti nikakvog razvoja znanstvene misli, visokog obrazovanja i znanja kao društvene vrijednosti! Bez toga, nema napretka države, a i njen opstanak je u našim uvjetima nesiguran!